Manjak radnika na domaćem tržištu rada Hrvatska je već počela, a u iduće vrijeme morat će sve više nadomještati uvozom radnika. Sve češće su to radnici iz izvaneuropskih zemalja, kao u Brezju Samoborskom gdje u staklenicima Zarja grupe rajčice beru radnici iz Indije i Nepala.
"Na tržištu radne snage jednostavno više nema domaćih ljudi. Ono malo što ih ima postotak je koji vjerojatno nikad ni neće raditi tako da smo itekako zahvalni bivšem ministru poljoprivrede Tolušiću što nas je poslušao i uveo kvote za radnu snagu u poljoprivredi. Ovo je prvi put u 20 godina našeg poslovanja da se ni mi nismo uspjeli pokriti s domaćim radnicima te smo se morali okrenuti posrednicima za zapošljavanje koji rade sa stranim agencijama", kazao je Večernjem listu direktor Zarja grupe Zvonimir Belić.
Uskoro polovica radnika iz inozemstva
Zarja grupa proteklih je godina udvostručila površinu svojih staklenika, a s udvostručenjem prinosa rajčica javila se i potreba za radnicima. Od njih devedesetak, trenutačno je ondje 15 Indijaca i Indijki te sedmero Nepalaca kojima će se uskoro pridružiti još šestero njihovih zemljaka.
"Nepalci su bolji, puno brže uče i općenito su brži, no tu su svi tek nekoliko mjeseci pa je prerano za generaliziranje. Kako je krenulo, iduće će nam godine polovica radnika stizati iz inozemstva', kaže Belić.
Plaća im je 500 eura, a Belić tvrdi kako bila i viša kada bi davanja bila manja jer na 4200 kuna ona iznose iznose 2000 kuna. Za većinu stranih radnika, kojima su osigurali smještaj u Samoboru i okolici, 500 eura je svota koju nikad ne bi mogli zaraditi kod kuće i mnogi su već sada sigurni kako bi u Hrvatskoj htjeli ostati, piše Večernji list.
Mnogi žele ostati u Hrvatskoj
Sami Indijci i Nepalci koji rade u Brezju Samoborskom čude se što u Hrvatskoj ima malo ljudi te kako je u nas sve čisto. Za mnoge od njih Hrvatska je, kažu, obećana zemlja.
"Svi su ljubazni, podupiru me i na usluzi su kad god nešto trebam. Posao je jednostavan, uopće nije težak, a ja imam priliku pomoći svojoj djeci i roditeljima. Imam troje djece, nemam supruga, pa sam u Goi unajmljivala kuću s bratom. Lijepo je bilo tamo živjeti. Radila sam, no plaća je bila premala, tako da se nadam da ću s hrvatskom plaćom omogućiti bolji život svojoj djeci, a možda će jednog dana i oni živjeti sa mnom u Hrvatskoj ako poželim ostati", kaže za Večernji list Nazrin Timipur, 37-godišnja Indijka.
Ambar Limbu, 27-godišnji Nepalac iz Dharana, stigao je prije mjesec dana. U Nepalu ima brojnu obitelj kojoj će slati većinu svoje zarade, a razmišlja i o tome da mu se u Hrvatskoj pridruže supruga i četverogodišnje dijete. Ankita je ispunila svoj djevojački san za putovanjima i iskoristila priliku da iz Mumbaija otputuje u Europu, a i njezinom sunarodnjaku Irfabu Mohamadu Bgavikattti pao je kamen sa srca kad se uvjerio da je i u Hrvatskoj toplo i ne pada snijeg stalno kao u Švicarskoj, kako su ga upozoravali.
