Četvrta sjednica saborskog Antikorupcijskog vijeća vezana uz milijardu kuna tešku aferu u Ini održana je danas.
Kako je ranije izjavio predsjednik Vijeća Nikola Grmoja, svjedočit će bivši članovi nadzornog odbora Davor Štern i Siniša Petrović, a poziv je upućen i premijeru Andreju Plenkoviću, bivšem i sadašnjem ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću i Davoru Filipoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Ine Damiru Mikuljanu te predsjedniku Hrvatske gospodarske komore Luki Buriloviću no oni se nisu pojavili.
“Mislim da će nam svi detalji pomoći da složimo cjelokupan kontekst u vezi Ine. Nakon svjedočenja Mayera i Vanđelića ima posla za naše institucije. Mi sad sigurno znamo tko su zlikovci u ovoj priči. Mi ne tvrdimo da su Mayer i Vanđelić heroji, ali je sasvim jasno da nisu zlikovci. Znamo tko su oni”, rekao je prošloga tjedna Grmoja za N1.
Na Vijeću se našao saborski zastupnik Hrvoje Zekanović koji je predložio da se na saslušanje pozovu bivši predsjednici Vlade Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Tihomir Orešković, potpredsjednik vlade Božo Petrov, dva ministra u toj vladi Slaven Dobronić i Tomislav Panenić kao i Andrej Plenković.
'Otrovna pilula'
Štern je u početku rekao kako je u Ini "ostvario američki san". "Osobno smatram da je najveća pogreška napravljena u privatizaciji INA-e u prvom krugu kad je MOL prodano 25 posto dionica + jedna dionica + pravo veta. To pravo veta je bila otrovna pilula. Nitko nije bio spreman ući u Inu zbog njega. Kostrenčić, koji je tad zastupao OMV, tvrdio je da je bio zainteresiran za Inu, ali im nije bilo dano pravo veta u pregovorima. Kad su kasnije saznali da je veto uključen u uvjete kupovine, natječaj je bio gotov. Tad je već bilo jasno da je MOL krenuo na Inu. Prvo kao partner. Nakon 2009. počele su promjene ugovora do kojih je dolazilo korupcijom, ima i osuđenika. Posljedice ugovora pod koruptivnim odnosima se mogu poništiti, ali kupljene dionice ne mogu", rekao je.
"Vlada Jadranke Kosor po meni je bila vrlo čvrsto na tragovima da se Ina stabilizira. Izbor NO-a kojem sam bio na čelu jedini je bio obavljen temeljem javnog natječaja, koliko znam. Onda se dogodilo nešto neuobičajeno. Ministar Popijač me pozvao i dao listu ljudi koji su se javili na natječaj i rekao da pokušam naći ljude koji će to dobro raditi jer on nije iz struke. Doveo sam gđu Sekulić, g. Vanđelića, tako je nastao NO. Radili smo 2012. cijelu godinu kad smo opozvani i kad smo imali nalog maknuti se, napravili smo izvješće koje smo g. Petroviću i Ramljaku na čelu CERP-a predali. Oni su smatrali da ne treba, no mi smo mislili suprotno", rekao je Štern.
Grmoja je pitao kako je MOL preuzeo kontrolu. "Moram se vratiti u 1998. godinu kad smo mi vodili pregovore s MOL-om te je bila iskonska želja da MOL i INA postanu jedna kompanija i da krenu zajedno na tržište. Projekt je išao dobro, imali smo angažirane stručne savjetnike. Tuđman je umro 1999. godine, a dolaskom nove vlasti 2000. godine projekt je zastao. U četvrtom kvartalu 2008. godine Ina je kupila naftu, iz meni neutvrđenih razloga u trenutku kad je nafta bila skupa. To je dovelo do gubitka, nakon čega je MOL financijski uskočio", otkrio je.
Bijele noći
Zekanović je pitao Šterna u vrijeme čije vlade je prodana Ina te koji je njegov stav o sirijskim nalazištima. "Prodaja Ine se dogodila 2003. za vrijeme vlade Račana. Vodili su je Goran Granić, Linić i Fižulić je bio uključen. Uključio se i Ljubo Jurčić u nekom trenutku. Bijele noći? One su potpisane i preuzete u vrijeme mog direktorovanja Inom, to je bio najbolji projekt u povijesti Ine. Kupili su polje od 650 bušotina što i danas proizvoda dva i pol milijuna nafte, više nego Ina ikad u povijesti. To je prodano u vrijeme Račanove vlade, bilo je napravljeno na način koji ukazuje na korupciju, ali nemam dokaza. Račun je bio u inozemstvu. Izgubio se kompletan potencijal, to je polje puno obećavalo. Ini se nudilo još dodatnih polja, ali do toga nije došlo jer su polja prodana. Prodajom je zarađeno, ali je propuštena velika dobiti", odgovorio je Štern.
"Sirija? Kupili smo koncesiju koju su napustili i MOL i još neki kao loše nalazište, ali stručnjaci Ine su tamo uspjeli naći naftu. Uloženo je preko milijardu dolara i onda, dok sam bio na čelu NO-a, zvali su me iz Vlade da kao Ina moramo to napustiti zbog nastupajućih sankcija. To je bila Milanovićeva vlada. Suprotstavio sam se kao stručnjak, trebalo mu je osigurati opstojnost. Povukli smo ljude s polja zbog sukoba na tom području. Kasnije je to područje zahvaćeno ratom, ali koliko znam ruske i kineske kompanije, koje su nudile preuzeti ta polja, radile su cijelo vrijeme. Zanima me recimo što je sad s tim poljima, trebali smo doći natrag u njihov posjed, ali ne znam da se po tom pitanju išta radi", rekao je.
"Rafinerija Sisak? Godinama sam govorio ako se nastavi ta politika, Sisak će se morati zatvoriti. Ali to je bio pritisak na Vladu da dopusti dizanje cijena. Nikad nije u planu zatvarati rafineriju. Odbijam insinuaciju da sam htio zatvaranje rafinerije Sisak. Ako Europa zabrani vozila na dizel i benzin, pitanje je koliko ima logike u modernizaciji neke rafinerije. Za Riječku rafineriju nisam vidio drugi model iskorištavanja iako postoji velik potencijal da se ona pretvori u veliko solarno sjecište električne energije, to bi bilo jedno od većih solarnih polja u Europi", rekao je.
Nestašica dizela
"Zatvaranje rafinerije u ovo vrijeme smatram nedopustivim. Bojim se da će doći do nestašice dizelnih goriva u Europi. Već sad trgovci ne daju garantirane rokove isporuka, to ih oslobađa penala. Mogao bi doći tsunami u obliku derivata. Kolege iz naftne branše se slažu da nema razloga zaustavljati Riječku rafineriju"", dodao je Štern.
Mirela Ahmetović pitala je Šterna tko savjetuje predsjednika Vlade i ministra o Ini. "Nevjerojatno mi je da Vlada ne konzultira nikog tko se 30 ili 40 godina bave tim biznisom", rekla je.
"Ne znam tko je savjetnik. Korporativno upravljanje kad je preneseno fizički, svi segmenti upravljanju su u Budimpešti. Svi nalozi dolaze od tamo. To je dokaz da je vraćanje toga natrag neizvedivo bez stvaranja nove kompanije koja bi to preuzela", odgovorio je Štern.
Dalija Orešković potom je pitala o anuliranju ugovora, vidi li u tome djelomično rješenje i ako bi se pokrenula tužba za naknadu štete, bi li to promijenilo perspektivu mađarske strane. "Promjene nakon 2016. bile su kozmetičke, nije se promijenio princip donošenja odluka. Nije se promijenila činjenica da većinski dio NO-a čine Mađari, u Upravi su tri-tri, ali prevlada glas predsjednika pa i tu imaju većinski udio. Njihov interes je pokriven. Kad u planovima prikažu da upravljaju Inom, raste im vrijednost dionica na burzi. To je dokaz da tržište priznaje upravljanje kao element vrijednosti. Budućnost Ine je u obliku rastave braka", rekao je Štern.
Pozvana i šefica DORH-a
Ahmetović je predložila da se na saslušanje pozove glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek radi rasvjetljavanja problematike upravljanja Inom. Grmoja je dopunio njezin prijedlog te predložio da se na saslušanje pozovu i bivši premijer Tihomir Orešković i bivša premijerka Jadranka Kosor, uz već ranije predložene bivše Mostove ministre Panenića i Dobrovića, predsjednika i bivšeg premijera Milanovića te čelnika Mosta i bivšeg potpredsjednika Vlade Božu Petrova. I taj prijedlog Vijeće je većinom podržalo.
Štern je govorio kako Ina nabavlja naftu."Kupoprodaja nafte za Inu vršila se preko Londona, što je logično i opravdano. Kupovina nafte je osjetljiva jer se cijena na burzi mijenja iz minute u minutu. Tvrtka iz Londona je pošteno radila posao, no nova Uprava nakon mene je ukinula to, počeli su sami kupovati naftu, napravili su nekoliko grešaka koje su Inu koštale nekoliko milijuna dolara. Ina se počela opskrbljivati naftom preko MOL-a. Nikad nismo mogli dobiti uvid u cijenu po kojoj MOL kupuje naftu, nismo imali pravo na to kao NO", rekao je.
Što misli o nacionalizaciji Ine, pitala ga je Katarina Peović. "Ne bih se izjašnjavao o pravnim temama. U jeku krize došlo je do nekoliko nacionalizacija energetskih kompanija - Njemačka i Francuska. No, ne znam na koji način i pod kojim se uvjetima to događa. Što se tiče deliberalizacije tržišta, kad je država ugrožena, ona mora napraviti sve što je u njenom interesu", rekao je Štern.
Marin Miletić pitao je kako je mogla nestati milijarda da o tome nitko ništa nije znao i koji uvjeti se moraju ostvariti da se pokaže da su građani pokradeni, te može li se to vratiti u ruke građana RH. "Da nije došlo do situacije s Ukrajinom, ostalo bi na desetak milijuna i prošlo bi ispod radara kao i druge stvari koje se događaju ili su se događale u Ini. Mislim da se poklopilo što nitko nije očekivao, da će loš ugovor završiti katastrofalno i po meni je krivnja Uprave da je dozvolila takav način trgovine. To zahtjeva najstrože kažnjavanje", odgovorio je Štern.
'Vlasništvo nije garancija'
Bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine Siniša Petrović objasnio je kako je bio predsjednik NO-a Ine od 2012. prosinca do lipnja 2016. "Temeljem ovoga što je rekao Štern, obojica smo imali istu želju i viziju u smislu kako bi Ina trebala poslovati, ali smo gledali na to kako to treba učintii u funkciji predsjednika NO-a. Koliko god je moje iskustvo u Ini takvo da sam požalio što sam bio član NO-a, dijelom poslovno i privatno mi je dalo nemjerljivo iskustvo i odgojilo me", rekao je.
"Činjenica da MOL ima 47, odnosno sad 49 posto dionica, a Hrvatska 44, da su dijelom skrbnički računi, dijelom mali dioničari. Efektivno, to znači da ima većinu što se pokazalo kod donošenja odluka. Sa 49 posto mogli su samostalno izglasati odluke. Ključno je rješavanje vlasničkih odnosa, u tome se slažemo. Nemojte biti uvjereni da bi otkup dionica, kad bi država ponovno bila isključivi vlasnik Ine, da bi to riješilo probleme s Inom. Postoji odnos vlasništva i upravljanja, ali vlasništvo nije garancija uspješnog upravljanja. Iskustva pokazuju da kad je država vlasnik, to nije garancija da je i društvo uspješno", rekao je Petrović.
Zekanović je ustvrdio da se ne govori o korupciji iako ovo vijeće upravo to prati. "Ovo su teme za Odbor za gospodarstvo. Ne znam zašto ste došli jer ćete svojim stavovima samo imati minuse. Već ste izgubili svaki kredibilitet. Našao sam više mjesta da ste vi MOL-ov čovjek, a to ste uvodom potvrdili", rekao je. "Došao sam jer mi je ovaj Odbor, tj. g. Grmoja poslao poziv i mislim da mi je dužnost kao građanina odazvati se. Na ovu razinu vašeg paušalnog medijskog optuživanja ne žeim se spuštati niti ću se na bilo koji način braniti. Mogu samo reći što sam propustio na početku, razloge zašto sam ovo prihvatio. Ovo je bio nastavak mog volonterskog rada za hrvatsku državu, ne za neku imenovanu vladu.
Od toga što sam radio u doba Tuđmana, za njega osobno, pregovori s EU-om, prihvaćajući i ovo. Naknadu od Ine nisam primao ja nego sam zaradu davao u humanitarne svrhe. Vaše izjave govore više o vama nego o meni", odgovorio je Petrović.
Orešković je ustvrdila da je razlika između postavljanja pitanja i vrijeđanja ljudi koje je vijeće pozvalo radi dobivanja bitnih informacija poručivši Zekanoviću da ometa rad i nanosi štetu ugledu Antikorupcijskom vijeću. Poručila mu je da napusti sjednicu ako nema konkretnih pitanja.
"Ja cijelo vrijeme tvrdim da dijalog nije postojao, od privatizacije na dalje. Nikad se nisu postavili stručni ljudi za rješavanje dnevnih problema i činjenica je da MOL ima snagu i znanje. Za razgovor s MOL-om trebaju ljudi koji znaju što rade. Da je to bilo od početka, do arbitraže ne bi došlo. Govorilo se o skrbničkim računima. Meni taj pojam kao građaninu nije jasan. Ako se svi bore s korupcijom, je li moguće da banke imaju pravo držati anonimne skrbničke račune na kojima mogu sjediti dionice MOL-a? Tim bi se pitanjem ovo vijeće trebalo pozabaviti", rekao je Štern.
Grmoja je pitao nije li novac kojim je Ina kupila kompanije poslužio kao mito za Ivu Sanadera, ali "zanima me i kupnja 2007. i 2009. ako znate nešto o tome". "Slučajno znam. Velika je šteta za Inu da je rasformirana predivna firma Naftaplin. Da nije bilo te firme, ne bi bilo Ine. To je bila fantastična kompanija s vrhunskim stručnjacima. Od nje su formirane dvije kompanije. Crosco je nakon što je MOL ušao u Inu bio prisiljen kupiti Rotary koji je bio mađarski Crosco, vrlo neuspješan, Ina je za vrijeme Jugoslavije bila jedina naftna kompanija s područja socijalističkih zemalja koja je koristila američke standarde. Zato je bila privlačna i MOL-u, zbog visoko razvijene tehnologije. Kupovinom Rotaryja dobili mo stare ruske garniture koje nisu toliko vrijedile. Prekretnica je bila 2008. kad je Ina izgubila milijardu i 600 milijuna kuna na kupovini nafte i onda je MOL uletio kao spasitelj sa 400 milijuna dolara", rekao je Štern.
