"Živimo asketski, kao Franjo Asiški, osamili smo se, udaljili od ljudi. Posao pod zaštitnom opremom, i onda odlazimo u svoje verzije samoizolacije…", kaže u razgovoru za Net.hr jedna anesteziologinja koja već mjesecima radi na covid odjelu, u respiratornom centru u Županijskoj bolnici Čakovec.
Liječničke udruge iz Međimurja oglasile su se prije nekoliko dana i s apelom upućenim svim građanima, molbom da se odgovornije pridržavaju mjera zaštite.
"Osobito zabrinjava podatak da se svakim danom sve više bolesnika prima na bolničko liječenje, a da je broj otpuštenih iz bolnice puno manji, zbog čega se bolnički kapaciteti ubrzano popunjavaju. Pri tome je važno naglasiti da se prima sve više bolesnika mlađih dobnih skupina s težom kliničkom slikom, koja zahtijeva dugotrajno intenzivno liječenje i primjenu respiratora. Broj pacijenata na respiratoru se u zadnja dva tjedna udvostručio i na dan 17. studenoga 2020. na respiratoru imamo 10 pacijenata. Rad u Županijskoj bolnici Čakovec je već sada značajno otežan zbog rastućeg broja oboljelih zdravstvenih radnika", stoji između ostalog u apelu.
Anesteziologinja s kojom razgovaramo o tome kako je, zapravo, iza zatvorenih vrata sustava, priznaje da su na rubu snaga. "Mjesecima nismo normalno komunicirali s ljudima. Susjedima mahnem s distancom. Ne slavimo rođendane vlastite djece kako bismo željeli. Oni koji su išli na godišnji odmor birali su lokacije da budu izolirani. Nema zagrljaja. Znamo da se ne smijemo dovesti u opasnost da se zarazimo, jer nas nema tko zamijeniti", kaže naša sugovornica i kaže da zapanjeno gledaju slike onih koji se još gomilaju po kafićima kao da se ništa ne događa.
Ono što se, naime, malo zna jest činjenica da na respiratorima ne može raditi bilo tko. Javna je tajna da anesteziologa nema dovoljno, a da se s pripremom sustava debelo zakasnilo. A drugo je pitanje zašto i oni sa svojim neposrednim saznanjima o stanju respiratora i mogućnostima rada u ovim otežanim uvjetima, nisu uključeni ni u kakva stručna tijela koja donose odluke o funkcioniranju kriznog sustava.
Brojke ne izgledaju loše, ali što je ispod površine?
Početkom studenoga Ministarstvo zdravstva je objavilo da u Hrvatskoj ukupno ima 867 respiratora "na razini 33 akutne bolnice", 677 stacionarnih, dakle, vezanih za bolnički krevet, odnosno mjesto liječenja, i 190 transportnih, a kada se gleda ukupni zdravstveni sustav – dolazi se do brojke od 1168 respiratora, 945 invazivnih i 223 neinvazivnih. "Hrvatska na 100 tisuća stanovnika ima jednak broj respiratora kao i razvijene zemlje", izjavio je prije nekoliko dana u intervjuu za Jutarnji list ministar zdravstva Vili Beroš. Tom prilikom je i najavio da je Hrvatska, preko Europske komisije, aplicirala za još 167 respiratora koji trebaju doći do kraja godine.
No, naši sugovornici, anesteziolozi iz prakse iz nekoliko regionalnih bolnica, kažu da slika nije tako jednostavna kako to pokazuju "tablice" iz Ministarstva. Nitko, primjerice, ne želi govoriti o starosti respiratora, a mnoge bolnice se "bore" s uređajima koji su stari i po 20 godina, a rok trajanja im je – sedam. Također, malo se govori o kvaliteti uređaja, jer nije nevažno kakve se uređaje nabavlja, može li ih se servisirati, nabaviti dijelove.
Primjerice, za Opću bolnicu Sisak, u tablici koju je Ministarstvo zdravstva objavilo 3. studenoga, piše 14 respiratora ukupno, 12 stacionarnih i dva transportna, no od toga su svega tri nova, a većina je stara od 18 do 20 godina. Za osam respiratora u Sisku bi se moglo reći da su pristojno funkcionalni. Nedavno su dva respiratora, kaže naša sugovornica, osoba koja već dugi niz godina radi na respiratorima u Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić" u Sisku – "otkazala poslušnost". Prije tri tjedna je stigao dopis iz Ministarstva da se jedan respirator treba preraspodijeliti u Kliničku bolnicu Dubrava.
Politički moćni ravnatelji velikih bolnica diktiraju tempo
"Nema direktne komunikacije s osobama koje rade u respiratornom centru. Komunikacija iz Ministarstva zdravstva ide u pravilu 'političkim putem', preko ravnatelja. Šteta što se premalo čuje glas onih koji neposredno rade s bolesnicima koji su na respiratorima", komentira naša sugovornica.
Također, njezin je dojam da su manje i male bolnice prepuštene same sebi, da improviziraju i da se snalaze kako znaju. Iako se u informativnim emisijama redovno govori o tome da se oboljele iz cijele Hrvatske dovozi u Covid bolnicu Dubrava, u pravilu se očekuje da se svi slučajevi iz jedne županije zbrinu u toj županiji.
"U cjelokupnom zdravstvu ima premalo liječnika i broj stručnjaka koji znaju raditi s respiratorima je izuzetno ograničen, no to se znalo još na proljeće – i nitko nije poduzeo nikakve korake da se osmisli plan za rješavanje tog problema", kaže naša sugovornica iz Siska. "A onda dođe dopis ravnatelja KBC-a Rebro, dr. Ćorušića, koji objavljuje da se ne mogu povući specijalizanti na koje smo računali", upozorava naša sugovornica. Ona smatra da je kriza ogolila veliki problem hrvatskog zdravstva, da postoje bolnice "višeg ranga" koje vode politički moćniji ravnatelji, koji rade što žele, i one "drugog reda", koje nemoćno moraju trpjeti odbijanje velikih.
I u Županijskoj bolnici Čakovec već tjednima nisu niti jednog oboljelog od koronavirusa uputili u Zagreb. No, kao što su već i rekli u apelu – puni su.
Za Opću bolnicu Čakovec u službenoj tablici je objavljeno da posjeduje 14 respiratora, 10 stacionarnih i četiri transportna. I lokalni mediji prenose župana Matiju Posavca koji izjavljuje da je Županija "nabavila" 14 respiratora. U stvarnosti to izgleda malo drugačije. "Ubrojena je i nabava iz EU fondova, a među tim respiratorima su i respiratori za neinvazivnu ventilaciju (koji se ne mogu koristiti za teže slučajeve). Dva respiratora za invanzivnu ventilaciju kupuje Županija, a jedan respirator kupuje i grad Prelog. Nadamo se da će ta tri respiratora doći do kraja godine. Dva transportna respiratora koja je kupila Županija nisu za invanzivnu ventilaciju covid-19 pozitivnih bolesnika. To valjda župan ne zna… Kada se sve zbroji doista se dobiva brojka 14, ali - pitanje je čega", komentira naša sugovornica, jedna od anesteziologinja iz Čakovca.
Respiratorom ne može upravljati bilo tko
"Za najteže slučajeve trebamo respiratore sa sofisticiranim softverom, a takvih nema mnogo. Radi se o skupim uređajima koji se nisu nabavljali planski", kaže naša sugovornica.
Županijska bolnica u Čakovcu je imala "sreću u nesreći" jer je još 2017. ugovorena nabava određene medicinske opreme po programu iz EU fondova, te su u tom paketu i stigla četiri visokosofisticirana respiratora. Od ranijih, starih respiratora, dva su bila u prihvatljivu stanju, a osim toga postojala su još dva transportna respiratora, a za one koje je nabavila Županija valja naglasiti da su ih platili svi građani Međimurske županije. No, s obzirom na učestale nastupe župana i naglašavanje koliko je respiratora "nabavio" – jasno je da će se i respiratori vaditi kao političko oružje uoči lokalnih izbora.
"Vrlo često građanima, ali ni političarima koji se uključuju u medicinske teme nije jasno zašto se u pogon jednostavno ne ubaci više respiratora. Mnogi ne razumiju da je respirator vezan uz bolničko mjesto, bolesnički krevet, koji mora biti i odgovarajuće opremljen – a uz njega mora doći i odgovarajući broj stručnog osoblja. Znamo prema iskazima kolegica koje su na radu u Irskoj: tamo se, ako nema odgovarajući broj osoblja za krevet, smatra da taj krevet ne postoji. Pacijenta se šalje u drugu ustanovu. A kod nas se na postojeći broj liječnika i sestara samo nastoji ugurati još koji krevet više. To je nedopustivo", kaže naša sugovornica.
Ona također naglašava da na respiratorima ne može raditi bilo tko. Za to su obučeni anesteziolozi, pridružuju im se anesteziološki tehničari. Radi se o sofisticiranoj tehnologiji i postupcima koje ne mogu obavljati liječnici ili zdravstveno osoblje bez posebne obuke. Naša sugovornica naglašava da su oni pohađali tečajeve za mehaničku ventilaciju, ili edukacije za invazivnu ili neinvazivnu ventilaciju. I neprestano se usavršavali, godinama. A sada svi drugi liječnici ili tehničari koji se priključuju njihovim timovima prolaze, zapravo, edukaciju u hodu. Pojedini iskusni anesteziolozi sada izvan svog redovnog vremena dijele skripte i pomažu u edukacijama. A sve to je ostalo nevidljivo prema van.
O povećanju plaća za sada još ništa konkretno
"Nama u Čakovcu, ali i mnogim drugim anesteziolozima diljem Hrvatske, nije jasno kako to da nitko iz sustava, nitko iz Ministarstva zdravstva nije nakon proljeća i prvog udara Covida-19 napravio analizu stanja, s kakvim respiratorima radimo – i isplanirao edukacije za sve one koje se mogu uključiti u timove. Zašto se moralo čekati do ovog stanja kada smo na rubu pucanja, pa se mora kombinirati naporan rad i edukacije istovremeno?", upozorava naša sugovornica.
S obzirom na česte najave iz Vlade da će svi prekovremeni i sav dodatni angažman u covid centrima biti dodatno plaćeni, pitamo naše sugovornice, one koje sada redovno dolaze ranije i ostaju dulje u svojim smjenama, a i izvan vremena su neprestano prikopčane i spremne na angažman, jesu li do sada dobile nešto konkretno, na papiru. Mogu li sada preciznije zaključiti koliko će više zaraditi za ovo što rade ovih dana? Obje odgovaraju negativno. Ništa se to još ne vidi na platnom listiću. I nije niti konkretnije objašnjeno ili napisano čemu se mogu nadati. Osim zahvale onih koji će preživjeti pod njihovom paskom i zahvaljujući njihovu spretnom rukovanju respiratorima i čarobiranju onima kojima je odavno istekao rok valjanosti.
