"Svi smo nešto naučili, nastavit ćemo djelovati kao treća po snazi stranka u Saboru i spremati se za sljedeće izbore. Mi sigurno dolazimo, tako mi Bog pomogao", zaključio je Miroslav Škoro govor u izbornoj noći, nakon poraza u drugom krugu na lokalnim izborima. Govorio je o Domovinskom pokretu kao "svjetlu konzervativizma i demokršćanstva" i sve je izgledalo kao da doista misli prionuti na izgradnju stranke – do sljedećih izbora.
Zanimljivo je da je u toj istoj izbornoj noći od svih članova i suradnika Domovinskog pokreta koji su s njim radili na terenu posebno izdvojio samo jednog i za njega zatražio poseban pljesak. Zahvalio se svom zamjeniku i političkom tajniku Mariju Radiću, rekao je da je on "ostavio srce na terenu", a suzdržani Mario Radić, kojem se vidjelo na licu da je nesumnjivo razočaran izbornim rezultatom, doista je dobio i gromoglasni pljesak.
Čovjek koji je bio gotovo posve nevidljiv u posljednjoj izbornoj kampanji, tek je dao kratke izjave o modelu Škorine kampanje u Zagrebu, bio je nešto vidljiviji u vrijeme kampanje za parlamentarne izbore, ali za sve članove Domovinskog pokreta od formiranja do danas nikada nije bilo sumnje oko toga tko je zapravo glavni u Domovinskom pokretu. Mario Radić je bio i ostao kreator Domovinskog pokreta, njegova je bila zadnja kod svih ključnih pitanja, vodio je i brinuo o financiranju pokreta, a birao je i – izvođače radova.
Tako je i Miroslav Škoro bio za Radića prije svega "izvođač radova". Poznati, popularni pjevač, istureno lice za projekt koji vodi on osobno. Naravno, nema dvojbe da su oni dugo bili tim u kojem je vladala harmonija: Škoro se nije opterećivao pozadinskim akcijama, financijama, promocijom, a prepustio je Radićevu timu i da ideira kamo bi Pokret mogao ići.
Mali su izgledi da je puklo zbog koaliranja s HDZ-om...
Zato i sada nema dvojbe oko toga zašto je Miroslav Škoro podnio ostavku. Zato jer je puklo između njega i Marija Radića. No, ako je tako dugo trajala harmonija, ako je Škoro dopuštao Radiću da vodi glavnu riječ, ključno je pitanje što je to sada iznenada nagnalo Škoru, pouzdanog "izvođača radova" – da odustane na ovakav način, da podnese iznenadnu ostavku za koju je bilo jasno da će zatalasati stranku, oslabiti je od vrha do korijena, pa i prekinuti san o super rezultatu na idućim izborima.
Prema nekim medijskim spekulacijama, Radić je gurao Domovinski pokret u koaliranje s HDZ-om u nekim lokalnim sredinama, a Škoro se navodno protivio tome, ali to nipošto ne zvuči kao uvjerljiv razlog za ovako dramatičnu ostavku: Miroslav Škoro je do sada toliko puta već promijenio ploču, bio u HDZ-u, pa onda protiv HDZ-a, a i ta lokalna koaliranja prolaze toliko ispod radara da je teško povjerovati da bi bilo što takvog nanijelo štetu kursu Domovinskog pokreta na nacionalnoj razini. Ukratko, gotovo je nemoguće zamisliti da bi Škoro podnio ostavku, nakon svega što je izgovorio i učinio u Domovinskom pokretnu i prije njega, zbog političkih dilema s lokalne razine.
A bi li Radić mogao biti taj koji "gura" Domovinski pokret u krilo HDZ-a? Iako je politički tajnik Domovinskog pokreta, malo je istupao u medijima, ali uvijek je naglašavao da je – desno. Domovinski pokret je uoči prošlih parlamentarnih izbora igrao najviše na kartu okupljanja desnice protiv HDZ-a ili ostvarivanje izbornog rezultata koji bi im omogućio da uđu u igru za formiranje vlade s HDZ-om u kojoj bi oni dobili ključne resore, posebno gospodarstvo i energetiku.
Također, na lokalnim izborima su u mnogim sredinama "rasturali" HDZ i mamili desnije glasače HDZ-a da sada povjere povjerenje njima. Konačno, njihov najveći uspjeh je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, ex HDZ. No, idejno, Domovinski pokret, unatoč žestokoj kritici Plenkovićevog HDZ-a, nikada nije krio da bi mogao "razgovarati" o formiranju vlasti s HDZ-om, ako bi u tom formiranju oni ispunili svoje ciljeve.
Stoga scenarij o "raskidu" zbog moguće suradnje s HDZ-om na lokalnoj razini ne zvuči uvjerljivo.
Škori se više ne da, a Radić traži akciju?
Mnogo je uvjerljiviji scenarij o zamoru Miroslava Škore, ali taj scenarij nipošto nije jednostavan kako se može učiniti na prvi pogled. Škoro je osobno mogao podnijeti ostavku odmah nakon lokalnih izbora, jer, realno gledajući – bio je to njegov treći veliki poraz. U predsjedničkim izborima nije ušao ni u drugi krug, na parlamentarnim izborima je donio značajan broj zastupnika u Saboru, ali nije donio pristup vlasti o kakvom su maštali kreatori Domovinskog pokreta, a na izborima u Zagrebu nije donio kontrolu gradskog budžeta i milijunskih poslova kojima upravljaju moćni kontroverzni poduzetnici koji su se prikopčali u vrijeme vladavine Milana Bandića.
Unatoč svim zastupnicima u Saboru i zastupnicima u Gradskoj skupštini, Miroslav Škoro jednostavno za pravog gazdu Domovinskog pokreta nije bio dovoljno uspješan izvođač radova.
Mario Radić nije samo gorljivi političar-naturščik, poduzetnik iz Slavonije, koji mašta o tome da Hrvatska postane konzervativna i desna po mjeri Domovinskog pokreta, on je mnogo ozbiljniji igrač i ima velike planove – za koje je i Miroslav Škoro postao prespor i preumoran.
Dok je Škoro posustajao, Mario Radić i krug poduzetnika koji podržavaju Domovinski pokret i dalje je htio "igrati" vrlo intenzivno.
Mario Radić je vlasnik, odnosno suvlasnik, nekoliko tvrtki u Slavoniji, Osijeku i Vukovaru, no, njegova poslovna "zlatna koka" je nesumnjivo tvrtka Pevex, poznati trgovački lanac, bivši Pevec koji je preuzeo zajedno sa svojim dugogodišnjim poslovnim partnerom i kumom, Juricom Lovrinčevićem i uz pomoć moćnog vlasnika PPD-a, čovjeka kojeg se naziva gospodarom ruskog plina u Hrvatskoj, Pavla Vujnovca. Danas je Mario Radić treći po jačini dioničar i zajedno s Pavlom Vujnovcem drži većinski udio, te putem predsjednika Uprave, Krešimira Bubala, bivšeg župana i gradonačelnika Osijeka iz redova stranke Branimira Glavaša, HDSSB-a, a danas člana Domovinskog pokreta – značajno utječe na poslovanje cijele tvrtke.
Radićeva moćna poslovna pozadina
Nakon što je Most prekinuo pregovore s Miroslavom Škorom i Domovinskim pokretom uoči parlamentarnih izbora s obrazloženjem "da ne odlučuje Škoro, nego ljudi oko njega" Net.hr je detaljno istražio poslovni put Marija Radića i njegove poslovne suradnike. Mario Radić je tvrdio da je u Domovinskom pokretu angažiran samo on osobno, a njegovi prijatelji Jurica Lovrinčević i Pavao Vujnovac – nemaju nikakve veze s Pokretom. No, i nakon toga je ostalo niz poveznica između poslovnog carstva u kojem sudjeluje Mario Radić kao biznismen i Domovinskog pokreta u kojem figurira kao politički strateg.
Zanimljivo je da je paralelno s rastom Radićeva angažmana u Domovinskom pokretu pukao i odnos s Juricom Lovrinčevićem. Iako su zajedno osnovali tvrtku Dicentra u Osijeku 1994. s kojom su 2012. kupili tvrtku Bobi snacks od austrijske tvrtke Lorenz Snacks Group i počeli bilježiti prve milijunske zarade, iako je upravo Jurica Lovrinčević bio predsjednik Uprave Pevexa u vrijeme kada je Mario Radić bio predsjednik Nadzornog odbora, u veljači 2021. je objavljeno da Lovrinčević napušta Pevex, a došlo je i do potpunog poslovnog raskida između dugogodišnjih poslovnih partnera: podijeli su tvrtke i pakete dionica. Radića je u direktorskoj fotelji naslijedio pouzdani član Domovinskog pokreta, Krešimir Bubalo. Neslužbeno se spekuliralo da se Lovrinčević protivio tome da tvrtka servisira političku ekspanziju Domovinskog pokreta, a dramatičnost prekida između Radića i Lovrinčevića, inače višestrukih kumova, mnogi uspoređuju s ovim prekidom Radića i Škore.
No, koliko god se Mario Radić osjećao kao gazda Domovinskog pokreta jer je nesumnjivo točno da je zahvaljujući njegovom okupljanju financijera Miroslav Škoro – kojeg su Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, i Velimir Bujanec gurnuli na političku pozornicu kao predsjedničkog kandidata – postao lider cijelog projekta, činjenica je da je za veliki dio široke javnosti, pa i glasača Domovinskog pokreta, Škoro postao zaštitno lice, onaj koji privlači i okuplja. Unatoč tome što je gubio izbore, Škoro je nesumnjivo bio ključno lice za opstanak Domovinskog pokreta. Simpatizere Domovinskog pokreta više je zanimalo ono što im je nosio Škoro, nego pozadinski projekti i koliko je tko uložio novaca i što se smjera dalje učiniti s pokretom.
Drugim riječima, koliko god Mario Radić bio moćan, neće mu bili lako zamijeniti Miroslava Škoru. Već se spominje kao jedini dostojanstven nasljednik Ivan Penava, sadašnji gradonačelnik Vukovara, osvjedočeni fajter protiv Plenkovićeva HDZ-a, ali Penava sigurno nema tu širinu i spretnost kojom je Škoro dolazio do glasača. A i Karolina Vidović Krišto, zastupnica u Saboru koja je na tu dužnost došla s listom Domovinskog pokreta, ali ga je napustila - najavljuje osnivanje nove stranke i sigurno se nada da može privući razočarane glasače Domovinskog pokreta.
Rasipanje i usitnjavanje...
Nema sumnje da slijedi daljnje rasipanje i usitnjavanje Domovinskog pokreta. Iako je Škoro gubio izbore za izborima, on je bio taj koji je donosio popularnost i rast, a ne nevidljivi Mario Radić i kombinacije u njegovoj pozadini. No, ni Škoro bez Radića politički više ne vrijedi apsolutno ništa. Unatoč tome što hrvatska politička scena trpi svašta, teško je zamislivo da se Škoro opet pojavi nekako negdje u nekom drugom pakiranju. Svojim iznenadnim povlačenjem nesumnjivo je razočarao veliki broj onih koji su iskreno krenuli za njih u boj za "konzervativnu i demokršćansku" Hrvatsku. Osjećaju se izdano.
No, ni Domovinski pokret ne može bez Marija Radića.
Kad sestra Miroslava Škore, Vesna Vučemilović, poziva i Radića da podnese ostavku na mjesto političkog tajnika, ili kad kaže "da je vrijeme da Domovinski pokret" postane stranka, ona šifrirano želi poručiti da je za micanje Škore odgovoran Radić i da bi bio red da on snosi dio svoje odgovornosti, da je možda vrijeme da se završi to razdoblje unutarstranačkog gazdovanja moćnog Radića, ali i ona dobro zna da je financijski i organizacijski Domovinski pokret držao upravo Mario Radić. Da ga se ne mogu riješiti tek tako. I da će nakon smirivanja strasti ključ opstanka Domovinskog pokreta ipak ostati u njegovim rukama. Kao zamjenik on i formalno nastavlja voditi rad stranke do novih unutarstranačkih izbora. Biti će zanimljivo pratiti jesu li apetiti Marija Radića narasli do te mjere da postane i licem broj jedan, ili će opet tražiti novo prepoznatljivo istureno lice, uz uvjet da on ostane broj dva, ali s ovlastima utjecajnog gazde.
Jedno je sigurno, iako se Domovinski pokret brusio da će do novih parlamentarnih izbora izrasti u jedinog pravog i najjačeg izazivača HDZ-a s desna, ovim manevrima je dramatično oslabljen. Iako su Plenkoviću zadavali mnoge glavobolje, iako je trošio mnogo energije u borbi protiv njih, on nesumnjivo s velikim zadovoljstvom prati "nestanak" Škore, a nada se i propasti cijelog Domovinskog pokreta. No, moguća kombinacija s Penavom ili neko drugo rješenje koje se upravo kuha u laboratoriju Marija Radića mogla bi ipak produljiti život Domovinskom pokretu.
