Razdoblje je njegova mandata bilo plodno u povijesti razvoja radija i televizije i to u razvojnom, profesionalnom, kulturnom i političkom pogledu.
Za vrijeme njegova mandata osnovani su Drugi program Radija Zagreb i Treći program Radija Zagreb. Za njegova je mandata ponovno započelo emitiranje samostalnoga Dnevnika Televizije Zagreb, čime je na informativno-političkome i jezičnome planu naglašena posebnost Hrvatske u okviru jugoslavenske federacije.
Posebno je skrbio o tehnološkome i tehničkome napretku, osigurao je zemljište i pripremio projekt izgradnje radiotelevizijske zgrade na današnjemu mjestu.
Dijelio je ideje Hrvatskoga proljeća o demokratskim reformama i nacionalnoj ravnopravnosti, pa je 1972. bio prisiljen odstupiti s dužnosti i ostatak je karijere proveo u analitičkim službama Hrvatske radiotelevizije.
Dobitnikom je nagrade Otokar Keršovani Hrvatskoga novinarskog društva te Ordena Reda Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitka hrvatskoga naroda, koji mu je uručen u povodu proslave 80. obljetnice Hrvatskoga radija (HRT – HR) i 50. obljetnice Hrvatske televizije (HRT – HTV).
Preminuo je poslije duže bolesti u Zagrebu, u utorak 17. svibnja 2016., a posljednji je ispraćaj obavljen u krugu najuže obitelji na Krematoriju na Mirogoju 20. svibnja 2016.
