Da su se trudili osmisliti goru kombinaciju, teško da bi im to pošlo za rukom. No, kako je opći dojam da u Banskom dvorima, ni više mjeseci nakon osvajanja vlasti, lijeva ne zna što radi desna, teško da je itko i promislio suvislo o kumulativnom učinku podizanja minimalnog iznosa plaće i promoviranja volonterskog rada mladih kao državne politike.
Vama roditelji nisu bili socijalni slučajevi
Ovih dana poslodavci, ministri i predsjednik natječu se tko će češće istaknuti kako je i sam u mladosti volontirao te izraziti jače oduševljenje genijalnom promocijom 'educiranja' mladih za tržište rada. Zaboravljaju pritom da im u to vrijeme roditelji nisu bili socijalni slučajevi ili visjeli na samom rubu granice siromaštva, te da je to, između ostalog, razlog zbog kojeg su si mogli dopustiti raditi bez plaće, naknade ili uz minimalnu naknadu.
Nije čudno što im takve 'trivijalnosti' ne padaju na pamet. U njihovim redovima ne postoje ili su vrlo rijetki oni koji su se kroz život morali probijati sa svojih deset prstiju. Nisu imali zadovoljstvo iskusiti sve čari rada u privatnom sektoru u Hrvatskoj, gdje se, uz časne, ali rijetke izuzetke, sve svodi na to da gazda iscijedi maksimum za najmanju moguću plaću.
Pogled iz vizure 20.000 kuna plaće
Zaboravili su dane kad im je plaća bila manja od dvadesetak tisuća kuna, koliko ih i danas plaćamo unatoč svim krizama koje su pogodile zemlju. Njima je potpuno zamislivo da im djeca rade samo zato da bi stekla iskustvo, premda iskreno sumnjamo da će ijedno od njih biti dovedeno u takvu situaciju.
Vjerojatno je upravo zato moguće da se ministar rada Mirando Mrsić ponaša kao Alisa u zemlji čudesa i teoretski razmatra kako će primjena mjere, koja, naravno, nije njegova, ali ju je on promovirao u državnu politiku tupeći kako je jedina alternativa tome buljenje u zid kod kuće, funkcionirati u domaćem privatnom sektoru.
Izbor je jasan svima osim Mrsiću
Privatnici će dakle imati izbor zaposliti nekoga za najmanje 3.040 kuna, koliko bi trebao iznositi novi povećani iznos minimalne plaće, ili pronaći nekog mladog, nezaposlenog i bez iskustva te mu isplaćivati naknadu u gotovo upola manjem iznosu – 1.600 kuna. Iako će uvijek biti iznimaka, odnosno tvrtki koje zapošljavaju ljude na poštene plaće, nije teško pretpostaviti što će prosječni domaći poduzetnik izabrati kao bolju opciju. Područje zlouporaba je beskonačno, a iskustvo govori da su se čak i najmanje nedorečenosti domaćih zakona do sada vrlo vješto koristile. Prijetnju drakonskim kaznama i nemilosrdnim kontrolama poslodavaca Mrsić može okačiti mačku o rep jer nije ni prvi niti će biti zadnji koji će jalovo prijetiti.
Novo iskustvo – gorčina
I neka nas poštede oni koji kao papagaji ovih dana ponavljaju kako volontiranje radi stjecanja nužnih znanja o budućoj profesiji poznaju sve zemlje u svijetu. Ma molim lijepo, pa ne pričamo mi ovdje o volontiranju u Appleu, Microsoftu, Googleu ili nekoj drugoj uspješnoj kompaniji koja inovacijama, novim modelima ili tko zna čime sve ne osvaja svijet. Ovdje je riječ o besplatnom rmbačenju kod poslodavca od kojeg možeš malo toga naučiti ili ništa. Na kraju, kad odeš od takvog poslodavca, jedino novo iskustvo koje imaš je okus gorčine jer se obično dogodi (kako nam pišu mnogi čitatelji) da stalno i plaćeno mjesto dobije netko s jednako malo iskustva, ali s boljim rođačkim pedigreom.
Mrsićevo očajničko stavljanje u prvi plan mjere koja već odavno postoji ne bi bilo tako alarmantno da ostali ministri, koji bi trebali biti odgovorni za pokretanje gospodarstva i otvaranje novih (plaćenih) radnih mjesta, nisu naglo zamuknuli.
Čak je i bahaćenje Radimira Čačića splasnulo i posljednjih dana ga se ne može ni čuti ni vidjeti. Ovih dana konačno završava stečaj nad njegovom bivšom tvrtkom, a povijest čitavog slučaja baca debelu sjenu na sliku Čačića kao uspješnog poduzetnika, koju godinama prodaje javnosti.
Nikako ni da preko granice počnu pristizati silne milijarde ulaganja, koje je gorljivo najavljivao prije nešto više od mjesec dana. Tada je, podsjetimo, tvrdio da projekti vrijedni nekoliko milijardi eura kreću već u svibnju. To je za nešto manje od dva tjedna i kad bi bila istinita predviđanja prvog potpredsjednika Vlade, po Hrvatskoj bi investitori marširali uzduž i poprijeko. Je li ih netko negdje vidio? Ako su zalutali, recite im da ih Čačić posvuda traži.
Gdje su nestali Maras i njegovi velebni planovi?
Sjeća li se još netko najave ministra poduzetništva Gordana Marasa da će otvoriti 50.000 radnih mjesta, osnovati 7.000 poduzeća i 13.000 obrta... I opet ćorak. I ministru i obećanjima se u međuvremenu gubi svaki trag.
Zato, dragi naši, namjeravate li nastaviti ovako, bolje nas sve zbrišite s lica zemlje. Kraće će trajati, a i milosrdnije je nego da svi malo pomalo skapavamo.
