Koliko sam bio oduševljen prirodnim spektaklom jezera Kozjak na Plitvicama, toliko sam ostao šokiran strategijom kojom je vodstvo Nacionalnog parka odlučilo provesti ono što se u biznisu zove kontrola štete. Ili umanjivanje lošeg glasa na koji su spali zbog komada mesa s listićem salate koji su za 30 kuna podvalili nezadovoljnom turistu pod hamburger. Vodstvo Plitvica dovelo je ministra turizma i hrpu novinara u obilazak. Prvo su nas počastili predivnim raskošnim doručkom ispred obnovljene Ličke kuće. Da vidimo da je hrana kod njih superiška. Pa su tamo pred ministrom okretali dva lička janjca. Sve savršeno domaće. Sve što gost treba dobiti. Onda su nas brodićem prevezli preko jezera Kozjak. Modro-zelena boja, kristalni sunčani dan i savršena srpanjska temeratura od 24 stupnja na trenutak su iz moje glave izbrisali sve tekuće životne probleme. 'Ok' - mislim. Ovi ljudi doista znaju što rade. Žele nam pokazati što su zapravo Plitvice. Da nas očaraju. Da nas zavedu romantikom onog što je njihov „core bussines“. I da se nakon toga pospu pepelom zbog greške s hamburgerom i kažu da se to više neće dogoditi. Ali ne!
Dakle, vodstvo Plitvica napravilo je početničku grešku u turističkom, ali i bilo kojem ugostiteljskom biznisu. Zaboravili su da je gost UVIJEK u pravu. Pa i onaj koji se žalio na prejadni hamburger i objavivši njegovu fotku pokrenuo lavinu lošeg marketinga iz kojeg su se šefovi Plitvica krenuli prati na najlošiji mogući način. Oni naime, vjerovali ili ne, u toj priči nisu vidjeli ništa loše. Iako cijela Hrvatska jest. E, pa oni nisu. Kažu, gost je bio upozoren da će dobiti takav hamburger. Nisu imali više peciva. Na pitanja da je hamburger izledao loše, kažu - ne?! Nije izgledao loše, a ni kuharica ne razumije čemu tolika frka. Sam ministar Darko Lorencin cijelu situaciju ublažava tezom da sada svi znaju za Plitivički hamburger. Da, znaju!!! Ali u totalno negativnom kontekstu.
Činjenica da su medijima i ministru poslužili sočne i bogate hamburgere ih ne spašava. Jer osnovnu stvar su napravili krivo. Trebali su reći sljedeće:
„Da, napravili smo grešku i žao nam je što je gost otišao nezadovoljan. Tako nešto neće se nikad više dogoditi. Činjenica da smo gosta upozorili nas ne opravdava. Pozivamo istog gosta na da na račun Plitivčkih jezera provede sedam dana gdje god želi u Hrvatskoj!“ E, pa tako se to radi. Tako se to radi sa stilom i vrhunski profesionalno. Tako se školski u PR-u odrađuje kontrola štete. Ali daleko su državne tvrtke od toga. Jako daleko.
Ova strateška koncepcija, kao „ništa nije bilo, gost je kriv“ je dno ugostiteljskog dna. Plitvice imaju sreću što je njihova glavna ponuda prirodnih ljepota ipak svjetski vrh. Ali to ih ne abolira da se u ostatku spektra ponude ponašaju kao selječine. Gost je uvijek u pravu... Gospodo, zapamtite!!! Nije tako teško valjda.
