Da je recimo po pitanju slobode medija u Hrvatskoj, Andrej Plenković rekao kako on tu vidi problem, bilo da je riječ o nekoj dnevnoj novini, portalu, televiziji ili radiju, te kako vidi da tu ima neka "nevidljiva ruka", pa da je recimo dodao i kako neumorno radi na tom problemu, te kako će te "nevidljive ruke" biti itekako vidljive i kako vi istina možete govoriti ili pisati što god hoćete, ali u svoja četiri zida, tada bi Andrej Plenković više nalikovao svojim prethodnicima iz povijesne ergele HDZ-a, Tomislavu Karamarku na primjer, ili rahmetli nikad prežaljenom prvom predsjedniku svih Hrvata, Franji Tuđmanu.
No, po pitanju slobode medija u Hrvatskoj, Andrej Plenković će kazati kako on tu ne vidi problem, bilo da je riječ o nekoj dnevnoj novini, portalu, televiziji ili radiju, te će nadodati kako ne vidi da tu ima ili postoji neka "nevidljiva ruka".
Opasniji li je, dakle, kada raščlanimo Andreja Plenkovića atipičnog, od Andreja Plenkovića tipičnog predstavnika ergele HDZ-ovih predsjednika, Andrej Plenković ovakav kakvog imamo, ili onakav Andrej Plenković kakvog nemamo?
Da je na pitanje novinara, koji su na prosvjedu održanom u subotu okupljeni u organizaciji HND-a pod radnim nazivom "Oteli ste medije, novinarstvo ne damo!" postavljeno premijeru u odsutnosti u pro formi "Osam zahtjeva protiv cenzure", Andrej Plenković odgovorio kako postoji taj problem, te kako se namjerava i dalje miješati u slučajeve tužbi koje se podižu protiv novinara i cenzure u Hrvatskoj o kojoj pišu svi relevantni strani mediji, tada bi bilo jasnije što je Andrej Plenković zapravo mislio, ovako nam ostaje samo nagađati o konstataciji Andreja Plenkovića koji ne bi rekao da postoji taj problem, ako pogledate koliko je u programu zastupljena opozicija, te kako ne može utjecati na pojedine ljude i sudbine sudskih procesa. Ostaje nam kažem, samo nagađati što nije točno u problemu o slobodi medija, kada Andrej Plenković koji otvara usta kaže kako tu ne vidi problem, a Andrej Plenković koji šuti zna da problem postoji i da ga se adekvatno rješava.
VEZANA VIJEST
Koja je Plenkovićeva inačica bolja za Hrvatsku?
Ostaje nam, dakle, samo nagađati koja je inačica Andreja Plenkovića bolja za Hrvatsku?
Ona koja formalno i pravno nastavlja aktivnu borbu protiv novinara u Hrvatskoj i ne libi se te borbe javno i deklarirati, ili ona koja se fiktivno i nevino snebiva nad tom borbom praveći se kako je nema? I jedna i druga inačica Andreja Plenkovića, ili bolje da kažemo predsjenika HDZ-a kroz dekade, potpuno je ista u svom konačnom učinku, finalnom proizvodu, dok se razlikuju samo u otvorenom naručivanju ili pak u otvorenom snebivanju. Otvorenom najavljivanju procesa koji će se voditi ili se vode protiv novinara svjedočili smo u dionici Tomislava Karamarka, a otvorenom snebivanju nad procesima koji se vode protiv novinara svjedočimo danas, u dionici Andreja Plenkovića, i to je ako izuzmete proces najavljivanja i proces snebivanja, zapravo – ista stvar.
Da se recimo Andrej Plenković pojavio pred okupljenim novinarima na novinarskom prosvjedu koji je okupio sve relevantno na hrvatskom medijskom nebu, da ga je supstanca prosvjeda zanimala, od recimo, šta ja znam, njegovih direktnih političkih suparnika pojavljenih na prosvjedu, da je Andrej Plenković izašavši pred novinare javno kazao kako ne postoji "nevidljiva ruka" koja ih batina i koja im prijeti, te da političke strukture kojima je osobno na čelu nemaju intenciju da svoj politički kredibilitet grade na tipičnoj diktaturi koja zatire slobodu da javnost bude upoznata sa njihovim djelovanjem, a što je novinarski posao između ostalog, tada ne bi imali Andreja Plenkovića koji se nije pojavio pred okupljenim novinarima i koji ne misli kako postoji "nevidljiva ruka" koju bi još trebao pokazivati novinarima na prosvjedu i tada ne bi imali Andreja Plenkovića koji bi time svojoj ergeli u HDZ-u poslao potpuno krivu poruku kako bi se možda trebalo stati sa političkim pritiskom na pravosuđe, a kako bi se bogatilo na nerazumno visokim svotama koje isto u oblicima sudskih odšteta isplaćuje uglavnom pripadnicima političke strukture kojoj je na čelu Andrej Plenković.
Plenković kojeg imamo je bolji od Plenkovića kojeg nemamo
Da se recimo Andrej Plenković kojeg imamo, ponaša više kao Andrej Plenković kojeg nemamo, veća bi bila samo zebnja javnosti oko onog što bi Andrej Plenković kojeg nemamo sve mogao poduzimati. Ovako smo zadovoljni Andrejom Plenkovićem kojeg imamo, jer je on kudikamo bolji od Andreja Plenkovića kojeg nemamo, a koji nas sve spašava - od samog sebe.
Da je recimo, a sada polako shvaćate u čemu je bitna razlika između Andreja Plenkovića koji funkcionira poput svojih prethodnika najavljivanjem i Andreja Plenkovića koji funkcionira poput svojih prethodnika snebivanjem, Andrej Plenković ovaj ili onaj svejedno, pokazao novinarima kako razumije njihov problem te kako na njega ne namjerava samo odmahnuti rukom, što je jedan od Andreja Plenkovića na kraju i učinio, učinak bi ponovo bio isti.
Proizvod Andreja Plenkovića isključuje proces Andreja Plenkovića
Jer Andrej Plenković koji vlada političkim institucijama i elitama koje aktivno opstruiraju novinarstvo u Hrvatskoj, uvode cenzuru i vrše svakodnevne progone nad novinarima, je zapravo isti onaj Andrej Plenković koji se snebiva nad istim tim političkim elitama i institucijama tvrdeći kako one istina postoje, ali ne vidi poveznicu između njih i novinara, kao ni problem o kojem novinari govore. Proizvod Andreja Plenkovića tako isključuje proces Andreja Plenkovića. Snebivanje Andreja Plenkovića lažna je alternativa najavljivanju Andreja Plenkovića, tj. njegov epohelni preobražaj od "nevidljive ruke" - do "nevinije ruke."
Da je recimo, Andrej Plenković koji ne vidi i koji se snebiva veće zlo od Andreja Plenkovića koji vidi, zna i javno najavljuje kako će se ubuduće govoriti ili pisati u svoja četiri zida, sasvim je jasno iako zapravo potpuno suštinski nevažno. Da je recimo Andrej Plenković koji ne vidi "nevidljive ruke" koje promptno rješavaju sudske procese protiv novinara, a protiv serijskih ubojica isti idu u zastaru, veća šteta za Hrvatsku, jasno je kao dan, iako ponavljam, potpuno irelevantno za slijed događaja. Andrej Plenković ne spašava hrvatsko novinarstvo, već nas Andrej Plenković, ponavljam, spašava - od samog sebe.
Jer šteta koju čine sve te "nevidljive ruke", a koja je davno predskazana u osvit mlade nam države i procesa protiv Ferala, i koja je nemjerljiva, poprima svoje razmjere i učinak koji sada nadilaze kao čedo koje odrasta sve te Andreje Plenkoviće koji su najavljivali istu ili se snebivali zbog nje. Šteta koja je učinjena učinjena je generacijama mladih novinara koji stasaju potpuno svjesni u kakvom zapravo društvu živimo.
U društvu koje će prvo naručiti proces protiv tebe ili cenzuru ako pišeš istinu, a kasnije se snebivati nad njom kao nad insinuacijom. U društvu u kojem istina možete pisati, ali samo u četiri zida ono što stvarno mislite, a ako to planirate objaviti van tih gabarita čekaju vas "nevidljive ruke".
Ili nevinije, što je ponavljam, apsolutno identično.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
