Facebook stranica "Mladi napustimo Hrvatsku" svakim danom skuplja sve više "lajkova" te trenutačno više od 40 tisuća osoba razmjenjuje iskustva, linkove s korisnim savjetima te razne primjere o osobama koje su napustile Hrvatsku.
Tako se nude savjeti za kuhare koji žele raditi u inozemstvu, objavljene su ponude poslova međunarodnih organizacija, a opisuju se, među ostalim, i uvjeti rada na naftnim platformama.
Upravo je jedan od korisnika te stranice odlučio detaljno opisati kako je napustio Hrvatsku i koliko mu se život promijenio nakon što je dao otkaz u jednoj hrvatskoj tvrtki. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
"Evo jedno pismo za sve one kojima se ne da napustiti rodnu grudu zauvijek, zaspati bez da ih mama ušuška ili sl., a opet im se ni ne radi za izrabljivače kakvi su najčešće naši poslodavci u Hrvatskoj...
'Šuti i budi pokoran'
Radim kao kuhar po naftnim platformama otprilike 10 godina. Šteta je samo što sam od toga šest godina radio za hrvatsku catering kompaniju na naftnim poljima INA-e po Bliskom istoku. Na početku i nije bilo loše – 2.000 kn osnovna plaća i doma i na terenu, plus 200 kn naknade za svaki dan na terenu (otprilike 5.000 kn mjesečno). Kasnije mi se plaća popela na 4.000 kn osnovice plus terenska naknada, pa je bilo i bolje. Razlog zašto sam otišao bio je taj što više nisam želio slušati stalna kukanja šefova u uredima i stvari poput: 'Dođi tu do prozora – evo vidiš ove ljude dolje što hodaju po trgu, ako ti se ne sviđa kod nas u firmi, slobodno otiđi... dolje ima 100 takvih kao ti koji će vrlo rado prihvatit tvoj posao.' Da se razumijemo, niti sam se ja žalio na plaću niti na bilo što drugo, nego su jednostavno to radili tek toliko da bi ti šutio i bio pokoran.
Slučajno sam kroz priče sa svojim kolegom na platformi čuo za neke druge svjetske kompanije koje uzimaju ljude kao ja za isti posao, samo ih plaćaju više, pa sam tako poslao zahtjev na nekoliko adresa. Svi su mi se javili ili sa zanimanjem ili su barem rekli da su zauzeti, pa će me imati u vidu kojom drugom prilikom. Meni se od svih najviše svidjela ponuda jedne španjolske tvrtke u kojoj su mi ponudili 3.500 dolara plaću, i kada radim i kada sam doma, te rotaciju od 28 radnih dana i 28 dana boravka doma. Radim po 12 sati svaki dan, a ponekad zbog količine posla pauze nemam, a nekad mi pauza traje i po šest-sedam sati, sve ovisi kako se organiziram. Isto tako oni mi plaćaju troškove puta, avionske karte, smještaj i hranu, a za sve liječničke potvrde vraćaju mi novac uz priložene račune. Dakle, plaću ne trošim ni za što osim za sebe, te svoju suprugu i dijete.
Pljesak i pohvala šefa i kolega
Evo, ukratko, kako je raditi za te ljude. Na kraju godine od svoje catering kompanije dobijem po 1.000-1.500 dolara bonusa na plaću, a od naftne kompanije dobijem najčešće dar u vrijednosti 200 dolara. Zadnji dan organizira se svečanost za radnike, pa vas na kraju direktor platforme izvede pred sve okupljene zahvali vam na cjelogodišnjem radu, pruži vam ruku i uruči još jedan poklon, a svi ustanu i zaplješću vam. Nekima ovo zvuči glupo, ali recite kad je to koji šef vama napravio kod nas? Rijeko i gotovo nikad, rekao bih...
Da nije bilo ovog posla, danas ne bih imao svoj stan, sve u njemu novo namješteno i svoj auto. Jasno, sve je to kupljeno na kredit, ali na 10 godina i još mi ostaje dovoljno da plaćam tri stambene štedionice i jedno životno osiguranje. Još ako to usporedim sa svojom sestrom, koja je inženjer radiologije te se pretrgla od učenja, a njena se plaća ne može ni usporediti s mojom, mislim, što da više pričam..."