"Začula se tutnjava s užasnom trešnjom, koja je mogla trajati 5-10 sekundi. No za to kratko vrijeme je malo ostalo kuća, koje nijesu bile oštećene. Narod je cio dan živio u uzrujanosti i u nekom nepojatnom strahu. Takvog potresa Petrinja još nije doživjela, što stariji ljudi pamtiti mogu...", riječi su novinara tjednika Banovac koji je opisao užase nakon potresa koji se dogodio 8. listopada 1909. godine u Petrinji.
Sličnosti s potresom magnitude 6,2 koji je pogodio taj dio Hrvatske prošlog utorka nevjerojatno su očite. Jedina je razlika što tada nije bilo ljudskih žrtava. No, strah ljudi, kao i materijalna šteta bili su veliki. Tada su kao i sada, udarila dva jaka potresa, jedan za drugim. Doduše, procjenjuje se da su oni bili magnitude 5,8 i šest stupnjeva prema Richteru.
Vladino izaslanstvo i beskamatni krediti
Najviše su oštećene "preparandija, pučka škola, magistratska zgrada, gradsko svratište, jedan dio poreznog ureda, župni stan" dok su "u Banskoj ulici sve kuće najviše stradale". Zbog toga je i tadašnja gradska vlast tražila od zemaljske vlade pomoć pri obnovi. U sljedećem izdanju Banovca od 16. listopada, navodi se kako je Vladino povjerenstvo, koje je stiglo iz Zagreba, neslužbeno navelo kako je "štete u samoj Petrinji potres načinio preko 100.000 kruna što na zgradama, što na posuđu, što po dućanima itd." Odmah je održana i sjednica gradskog zastupstva na kojoj je "jednoglasno zaključeno da se Kraljevsku Zemaljsku Vladu umoli za beskamatni najam u iznosu od 5000 kruna. Od ovog zajma bi se popravile potresom oštećene gradske zgrade. Pučka gradska škola, magistrat i gradsko svratište sa svotom od 26.000 kruna. Preostatak bi se posudio uz jamstvo gradske općine građanima postradalim od potresa da si poprave oštećene zgrade."
Jutarnji prenosi pisanja Banovca kako je na sjednici zaključeno da dva gradska zastupnika i gradska blagajnika obiđu sve kuće i popišu štetu te na temelju toga podnesu "prijedlog financijalnom ravnateljstvu glede za otpis kućarine barem za ovu godinu". "Kako je gradskoj općini ovaj strašni potres najviše štete nanio, tvrdo smo osvjedočeni da će se mjerodavni faktori gledati, da gradu i njegovim građanima pomognu u smislu gornjih zaključaka", zaključak je novinara Banovca.
Riječi Andrije Mohorovičića
Čuveni hrvatski geofizičar, meteorolog i seizmolog, Andrija Mohorovičić, u sljedećem je broju banovca objavio podulji tekst u kojem navodi kako je "potres bio u dolini Kupe" i da je "epicentar do Zagreba iznosio 36 kilometara, do Petrinje 21 kilometar, do Gline 15 kilometara do Pisarovine 15 kilometara". Prema njegovim otkrićima dogodio se u 10 sati, 59 minuta i 9 sekundi ujutro te kako se prvi udar osjetio u Zagrebu nakon pet sekundi, u Ljubljani udaljenoj 114 kilometara nakon 20 sekundi, a u Münchenu se osjetio nakon tri minute i 16 sekundi. Mohorovičić je zapisao kako je "u znatnoj udaljenosti od epicentra bio potres jak, premda se štete protežu tek do udaljenosti od 20 do 30 kilometara od epicentra".
Potom je zaključio sljedeće: "Ovom zgodom moram upozoriti sve nadležne faktore na zastarjele građevinske propise, koji ne uzimaju nikakav obzir na to kako potres djeluje na građevine. Imao sam o tome predavanje društvu inženjera i arhitekata u Zagrebu. Moje su riječi ostale do sad glasom onoga, koji vapi u pustinje, te i iza ovog dana je nada, da se jaki potres neće ponoviti, budući da se u historiji potresa nalazi dosta malo primjera, gdje bi iza velikog potresa za kratko vrijeme došao drugi jednako jak ili još gori", piše Mohorovičić.
Povratak u normalu
Ipak, čini se kako je život u Petrinji, tada gradu s nešto više od 5000 stanovnika, prilično brzo krenuo normalnijim tijekom. Naime, već sljedeće nedjelje vatrogasna je limena glazba svirala koračnicu Barun Trenk, na gradskoj pozornici je održana predstava, a crkva Svetog Lovre, koja je teško stradala onda, a i sada, primila je i svatove.
