Rat u Ukrajini pokrenuo je pitanje brojnosti i stanja skloništa u Hrvatskoj. Tako je postalo poznato da se za skloništa trebaju brinuti lokalne vlasti. Primjerice, u Zagrebu postoji oko 1000 skloništa, među kojima je i turistička atrakcija, tunel Grič, koji može primiti oko 2000 ljudi.
Osim tunela, postoje javna, blokovska i kućna skloništa. No, mnoga od njih su prenamijenjena za druge svrhe ili jednostavno zapuštena. "Definitivno ne možemo biti zadovoljni ni brojem ni stanjem, iako smo tu dobri kad gledamo neke druge europske zemlje. Naravno, s nekim zemljama poput Švicarske ne možemo se mjeriti. Ali nažalost u zadnjih 20 godina briga i održavanje atomskih skloništa nisu bili adekvatni", nedavno je priznao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
S time se slaže i bivši pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama. "Nakon rata nitko to nije održavao. Mnogi misle da je to bilo u ingerenciji Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, međutim ni to nije točno. U ingerenciji je, vjerojatno i sada, Ureda za imovinskopravne odnose", objasnio je Pavle Kalinić za Index.
Zaboravljeni pravilnici
Prije sedam godina je izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite velik broj pravilnika koji su regulirali upravljanje skloništima prestao vrijediti. Slično je i s protokolima evakuacije i zbrinjavanja civila. U novom zakonu skloništa se spominju samo u članku 96. u kojem pišu da njima upravljaju gradovi, odnosno lokalne zajednice. O skloništima u zgradama trebali bi se brinuti suvlasnici zgrada.
"Skloništa su prepuštena, kako tko hoće. Nijedno nije održavano na način da bi se moglo koristiti za ono za što je namijenjeno. I ljudi koji su kupovali stanove u zgradama, tzv. nekadašnji kupci stanarskih prava, oni su suvlasnici svojih skloništa i ta skloništa u pravilu nisu u funkciji. Sklonište mora imati filter, pa kemijski WC, pričuvu hrane, pričuvu vode, mjesto za spavanje, nešto čime ćete se pokriti. Nažalost, situacija je takva kakva je", upozorio je Kalinić.
U starijim skloništima problematična je i nabavka filtera za zrak. S raspadom bivše države propale su tvornice koje su ih proizvodile. "Svojevremeno ih je Ured za upravljanje u hitnim situacijama nabavljao iz Srbije, valjda zato što su bili najjeftiniji. Međutim, u vladi su bili pritisci da to nama ne treba", tvrdi Kalinić.
Garaže mogu poslužiti
Zanimljivo, skloništa su se prestala graditi otprilike u vrijeme kad je započela izgradnja javnih i podzemnih garaža. Kalinić smatra da bi se garaže mogle urediti i poslužiti kao skloništa.
"Nama je činiti da ona skloništa koja imamo privedemo svrsi, da se postojeća redovno održavaju i da se grade nova u budućim zgradama i javnim objektima. Naravno, da se i sve postojeće garaže prilagode da mogu služiti za sklanjanje stanovništva. Mislim da je to minimum koji možemo učiniti, jer živimo u turbulentnim vremenima, a na ovim prostorima ne možemo računati da nas nešto neće zakačiti", zaključuje Kalinić.
