Ove srijede, 15. listopada, obilježava se Dan jednakih plaća. Žene u Europskoj uniji u prosjeku su plaćene 13 posto manje od muškaraca koji rade isti posao, unatoč tome što po zakonu EU-a imaju pravo na jednaku plaću, objavila je u utorak Europska komisija.
"Jednaka plaća za isti rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temeljnih načela EU-a. Zacrtano je Rimskim ugovorom 1957. godine. "Ipak, napredak u uklanjanju jaza u plaćama između spolova stagnira ove godine i godinama je spor", stoji u priopćenju Komisije.
Kako bi pomogla u rješavanju problema, Komisija je izdala Direktivu o transparentnosti plaćanja koja je stupila na snagu početkom lipnja. Direktiva, zakon EU-a, postavlja okvir za primjenu ideje "rada jednake vrijednosti" i kriterije usporedbe koji uključuju vještine, trud, odgovornost i radne uvjete Svrha je direktive pomoći radnicima da prepoznaju diskriminaciju u plaćama i da joj se suprotstave. Ali sada je treba prenijeti u nacionalne zakone, za što 27 država EU-a imaju tri godine da to provedu.
Žene u Hrvatskoj dva mjeseca rade 'gratis'
Žene u Hrvatskoj u prosjeku i dalje imaju čak 17 posto nižu plaću od muškaraca. Prosječna plaća muškaraca u 2023. godini iznosila je 1.246 eura neto, dok je prosječna plaća žena bila 1.037 eura, pokazuju podaci portala MojPosao, točnije, njihovog serisa MojaPlaća. Odnosno, kako su nam izračunali na MojPosao, žene u Hrvatskoj od 30. listopada do kraja godine simbolično rade besplatno. Tolika je, simbolična, razlika između njih i njihovih muških kolega.
Ovo ukazuje na blago produbljivanje (+1 posto) rodnog jaza u odnosu na prošlu godinu kada je iznosio 16 posto u korist muškaraca. Također, u Hrvatskoj od 2015. godine, kada je iznosio 11 posto, rodni jaz se kontinuirano povećava, a najizraženiji je bio 2021. kada je iznosio čak 18 posto.
Gledajući medijan, žene su plaćene 12 posto manje, što znači da imamo osjetno više muškaraca s iznimno visokim plaćama koji ‘dižu’ ukupan prosjek plaća muškaraca. Međutim, kada usporedimo plaće muškaraca i žena na istom radnom mjestu, razlika je značajno manja te iznosi 9 posto u korist muškaraca. Dakle, razlika je manja, ali postoji.
Rodni jaz u Europi
Najznačajniji rodni jaz u plaćama evidentiran je u Estoniji, Austriji i Švicarskoj, a najmanji u Luksemburgu, pokazuju podaci Eurostata. Zanimljivo, neravnopravnost u plaćama je često primjetnija u razvijenijim gospodarstvima nego u gospodarski slabije razvijenim državama. To vjerojatno proizlazi iz činjenice da se radi o tehnološki naprednijim društvima, gdje je veći udio zaposlenih angažiran u sektorima informacijskih tehnologija, inženjeringa ili financijskih usluga, odnosno u zanimanjima u kojima dominiraju muškarci, a koja su iznadprosječno plaćena.
Razlika u plaćama raste s godinama iskustva
Najmanje razlike su među najmlađim ispitanicima, onima do 24 godine starosti te zaposlenima s manje od godinu dana iskustva – to ide u prilog tezi da jaz u primanjima najviše raste u razdoblju kada žene uzimaju pauzu od karijere kako bi zasnovale obitelj. Za to vrijeme njihovi muški kolege i dalje stječu iskustvo, napreduju, mijenjaju poslove i dobivaju povišice. Tu razliku žene ne uspijevaju nadoknaditi te, u pravilu, ostaju slabije plaćene do kraja radnog vijeka.
Umjesto da se razlike u plaćama smanjuju s godinama radnog iskustva, one postaju sve izraženije, potvrđuju brojke.
Radnice s manje od godinu dana iskustva su 11 posto slabije plaćene u odnosu na svoje muške kolege, među onima s 3 do 5 godina staža razlika raste na 17 posto, a najveći nesrazmjer, čak 19 posto, vidi se kod zaposlenika s više od deset godina radnog iskustva.
Najveći jaz u Međimurskoj županiji
Osim prema dobi i radnom iskustvu, značajne disparitete u primanjima pronalazimo ovisno o regionalnoj pripadnosti, odnosno županiji u kojoj ispitanici rade. Tako najveće razlike u plaćama pronalazimo u Međimurskoj (-21 posto) te Varaždinskoj županiji (-21 posto), dok najmanja odstupanja vidimo u Ličko-senjskoj (-10 posto), Vukovarsko-srijemskoj (-10 posto) te Virovitičko-podravskoj (-10 posto) županiji.
U privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu razlika u plaći je čak 20 posto
Tvrtke, barem kad se o njihovoj veličini radi, ne rade preveliku razliku u tome koliko manje plaćaju žene nego muškarce. Najmanja razlika u plaćama (-14 posto) je u najmanjim tvrtkama (do 10 zaposlenika), a najizraženija (-18 posto) u kompanijama koje broje između 50 i 250 zaposlenika. Nasuprot tome, privatni sektor bilježi izraženije razlike u plaćama između muškaraca i žena u usporedbi s državnim i javnim sektorom.
U privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 20 posto manje nego njihovi muški kolege, dok su u domaćim kompanijama plaćene 15 posto manje. U državnim tvrtkama žene su plaćene 8 posto manje, slično kao i u javnoj i lokalnoj samoupravi (-12 posto).
Na istom radnom mjestu žene su u prosjeku 9 posto manje plaćene
Kada analiziramo plaće prema radnim pozicijama, prosječna plaća žena niža je za 9 posto u usporedbi s muškarcima zaposlenima na istim radnim mjestima.
Najveće razlike u plaćama među spolovima primjećuju se u sektorima uslužnih djelatnosti (-24 posto), prodaje (-22 posto) i turizma (-21 posto), dok su najmanje razlike u sektorima strojarstva (-2 posto), automobilske industrije (-2 posto), novinarstva (-3 posto) i podrške korisnicima (-3 posto).
POGLEDAJTE VIDEO: Bliže se izbori, stižu povišice. Marijanu će plaća u studenom biti veća za 60 eura: 'Nije loše, ali ni dovoljno'
Što sve utječe na rodnu razliku u plaćama?
Osim potencijalne diskriminacije, različite preferencije posla također mogu oblikovati statistike. Žene su često zastupljene u sektorima poput tekstilne industrije, turizma, prodaje i uslužnih djelatnosti, koje tradicionalno imaju niže plaće. Drugi značajan faktor je utjecaj obitelji. Mnoge žene preuzimaju brigu o novorođenom djetetu tijekom porodiljnog dopusta, dok njihovi muški kolege stječu dodatno radno iskustvo, povezano s često većim primanjima.
Također, žene su sklonije postavljati niže zahtjeve tijekom pregovora o poslu ili povišicama. Povijesne etikete i stereotipi doprinose manjoj samouvjerenosti žena na tržištu rada, otežavajući im uspješne pregovore oko plaća i napredovanje.
Još jedan značajan faktor koji doprinosi rodnoj nejednakosti u plaćama je "stakleni strop". Stakleni strop odnosi se na nevidljive prepreke koje otežavaju ženama napredovanje do najviših pozicija u organizacijama. Ovaj fenomen rezultira manjom zastupljenošću žena na menadžerskim i izvršnim pozicijama, gdje su često povećanja plaća i dodaci najviši. Stakleni strop može proizlaziti iz različitih faktora, uključujući rodne stereotipe, predrasude, ograničen pristup mentorstvu ili mrežama podrške te kulturne norme koje mogu ograničiti žene u njihovim karijerama.
