Značajan je i utoliko što Iran nakon ukidanja sankcija može konačno raspolagati svojim nemalim deviznim pričuvama, pa je naprosto postalo važno dogovoriti što bolje poslove s tom zemljom.
Poslovi teški milijarde eura
Primjerice, u Italiji su Rohani i njegova svita potpisali ugovore teške 18 milijardi eura. Talijani će, među ostalim, isporučivati Iranu strojeve i opremu za tamošnje tvornice, a sporazume će sklopiti i s talijjanskim naftnim kompanijama te željeznicama.
U Francuskoj bi iranska delegacija, kako je već uvelike najavljivano, trebala sklopiti ugovor s Airbusom o kupovini 140 zrakoplova. Istodobno, agencije javljaju i o najavljenom povećanju trgovinske razmjene između Irana i Kine na 600 milijardi dolara u idućih deset godina.
A gdje je u toj priči Hrvatska i ima li i ona što za ponuditi upravo otvorenom iranskom tržištu?
Tradicionalno tržište hrvatskih tvrtki
Slobodna Dalmacija piše kako u Hrvatskoj gospodarskoj komori ističu da su odnosi između Irana i Hrvatske usprkos sankcijama ostali vrlo korektni.
"Iran je tradicionalno tržište hrvatskih tvrtki. Sukladno tomu, hrvatske tvrtke nikada nisu izgubile interes za poslovanje s Iranom. Nažalost, sankcije koje su bile uvedene od međunarodne zajednice imale su za rezultat ograničavanje gospodarskih aktivnosti s Iranom te su kao takve utjecale i na poslovanje hrvatskih tvrtki na iranskom tržištu", kazali su u HGK.
Ondje najveći potencijal za poslovnu suradnju s Iranom vide u sektorima energetike (nafta i plin, elektroenergetika), brodogradnji, farmaceutskoj, prehrambenoj i IT industriji. Što se uvoza iz Irana tiče, najzanimljiviji su petrokemijski te neki poljoprivredni proizvodi.
Brodovi, poljoprivredni strojevi, delicije...
"Mislim da Hrvatska može ponuditi visokospecijalizirane proizvode poput poljoprivrednih strojeva, delicija, a tu je i brodogradnja. Također, postoje naznake interesa na energetskoj razini, ali su to državne stvari. Što se tiče poduzetničke inicijative, tu se može govoriti o tipu ponuda poput delicija za njihove restorane. Možda i nije toliko teško ući u slobodnu prodaju, ali riječ je o tržištu od oko 80 milijuna ljudi i to je potražnja koju Hrvatska ne može fizički zadovoljiti. Oni to znaju i usmjereni su prema našoj kvaliteti, a ne kvantiteti", smatra politolog Vedran Obućina, stručnjak za Iran i Bliski istok.
Nepoznavanje jezika i kulture
Kada je u pitanju brodogradnja, Obućina drži da bi Hrvatska ogla Iranu ponuditi patrolne brodove za obalnu stražu, ali i luksuzne brodove, dok bi za poslove za gradnju velikih brodova ipak trebalo mnogo više državnog angažmana.
"Nedostaju stručnjaci koji razumiju potrebe iranskog tržišta. Osobno sam uključen u neke poslove, te vidim kako postoji dosta nerazumijevanja poslovnih zakonitosti u Iranu. Uz to, prisutno je nepoznavanje jezika i kulture", kazao je Obućina za Slobodnu Dalmaciju navevši primjer jedne domaće prehrambene tvrtke koji su Irancima ponudili paket proizvoda s natpisima na arapskom jeziku ne znajući da se ondje govori perzijskim jezikom.
