Koliko su vrijedni otvoreni podaci, valja podsjetiti, odlično pokazuje istraživanje provedeno za potrebe Europske komisije o ekonomskoj vrijednosti otvorenog pristupa podacima - studija Vickery (Vickery, 2011), koja je pokazala da bi korist od otvaranja podataka koje imaju vlasti mogla biti i više od 40 milijardi eura godišnje u članicama Europske unije, a uz dodatne učinke ukupno 140 milijardi eura što je ogroman ekonomski potencijal koji nikako ne treba zanemariti.
Hrvatska na tom polju nije daleko odmakla. Štoviše, tek se iščekuje Akcijski plan za provedbu Politike otvorenih podataka, a i dalje je nejasno zašto je tako teško dobiti ih i zbog čega ih hrvatska tijela javne vlasti najčešće pokušavaju posebno naplatiti ili, poput HBOR-a, čak proglasiti tajnom. Pitanje je i hoće li Politika otvorenih podataka to promijeniti ili Uredba o troškovima ponovne uporabe informacija najavljuje da ćemo morati plaćati otvoreni pristup javnim podacima?
Premijer
Andrej Plenković (Patrik Macek/PIXSELL)
Odgovore na barem neka od tih pitanja građani bi mogli
dobiti od nadležnih na konferenciji 'Dani
otvorenih podataka' u zagrebačkom HUB385 u petak uoči
svjetskog Dana otvorenih podataka. S obzirom na to da u
novoj digitalnoj eri nikada nije bilo lakše i jeftinije kroz
različite online platforme i aplikacije ostvariti punu
transparentnost vlasti, ali i šire, kao i efikasnu javnu upravu
te da su istraživanja pokazala da postoji veza između otvorenosti
podataka i fiskalne održivosti u smislu smanjenja duga i
deficita, doista je nevjerojatno koliko Hrvatska digitalno
zaostaje.
Još uvijek nema aplikaciju poput ERAR-a na kojem je obavljena većina tijeka
javnog novca u Sloveniji ili da još uvijek nema svima dostupan
registar stvarnih vlasnika tvrtki kao Velika Britanija, a što
doprinosi sužavanju manevarskog prostora za izbjegavanje plaćanja
poreza.
Trebali bismo imati i registar svih koncesija u Hrvatskoj ili primjerice evidenciju ulazaka u neku javnu zgradu poput zgrade Vlade - sve to trebali bi biti javno dostupni podaci objavljeni u otvorenom formatu: dakle, ne kao sken, pdf ili fotografija, nego kao excell ili csv – tako da ih se može strojno pretraživati.
Sabor.hr
- nove stranice
No, zasad ispada da bi Hrvatska trebala biti sretna što Sabor
nakon 15 godina napokon ima novu internetsku stranicu. Doduše, ne
i novi pristup informacijama. Naime, parlamentarne internetske
stranice i dalje nemaju posve otvoren pristup svim ključnim
podacima kojima raspolaže to tijelo javne vlasti, a u nekim je
dijelovima čak učinjen i korak unatrag. Sabor je građanima i
aplikacijama popu Parlametra zalupio vrata pred nosom, tvrde u
Gongu dok s Markova trga poručuju da to nije
točno. Za Vijesti.hr najavljuju da će
do 2020. potpuno informatizirati rad na plenarnoj sjednici.
Da nova internetska stranica Sabora predstavlja velik napredak u odnosu na staru, što i ne treba iznenaditi jer posljednji ozbiljan redizajn službenih saborskih stranica datira iz 2003. godine, ali i da redizajn 15 godina kasnije nije ponudio ništa revolucionarno, već smo upozoravali. No malo se toga u međuvremenu promijenilo. U visokom domu ne dijele to mišljenje,. Naime, oni smatraju da nove stranice ''udovoljavaju svim suvremenim kriterijima za parlamentarno web sjedište: multiplatformnost, tehnologija otvorenog koda, podrška za mobilne uređaje te podrška za osobe s poteškoćama vida i sluha''.
Sabor.hr
- stare stranice
Nove saborske stranice, podsjećaju, objavljene su vrlo nedavno i
još su ''u fazi pojačanog internog monitoringa te priprema za
objavu preostalih informacija i usluga za javnost među kojima je
i podrška za preuzimanje skupova otvorenih podataka uživo u
najsuvremenijem formatu, JSON-u. Pored navedenoga, u pripremi je
koordinirana objava saborskih skupova otvorenih podataka i na
državnom portalu otvorenih podataka'', ističu, između ostaloga,
iz Sabora.
Planirano je, napominju, uvođenje elektroničkog potpisa u
zakonodavni postupak, a preduvjet su izmjene Zakona o
elektroničkom potpisu i Zakona o elektroničkoj ispravi te
uvođenje sustava za prijem, distribuciju i arhiviranje
elektroničkih dokumenata vezanih za zakonodavnu proceduru i
procese podrške, a do 2020. strateški je plan potpuno
informatizirati rad na plenarnoj sjednici.
''Podršku za strojno preuzimanje nekih od saborskih skupova podataka (API) upravo izgrađujemo, kao što su primjerice podaci o zastupnicima, parlamentarnim strankama, klubovima, radnim tijelima, izaslanstvima, novim aktima u zakonodavnoj proceduri, dnevnim redovima plenarnih sjednica, tijeku plenarnih sjednica, najavama saborskih događanja i nizu drugih. Većina API-ja koje ćemo objaviti u prvoj fazi imat će podršku i za hrvatski i za engleski jezik. Posebno ističemo API za praćenje europskih poslova u Saboru putem kojega će zainteresirana javnost moći uživo imati uvid u cjelovit proces, sve aktere i ishode EU poslova. API-je iz prve faze izgradnje planiramo objaviti najkasnije do kraja prvoga četveromjesečja ove godine'', pobrojali su za Vijesti.hr iz saborske Službe za medije.
Međutim, jedan od ključnih problema jest da iz Sabora ''ponovo nigdje ne spominju API (application programming interface) za preuzimanje rezultata glasanja na plenarnim sjednicama'', za Vijesti.hr upozorila je Melisa Skender iz Gonga i objasnila: ''API, naime, omogućuje automatsko preuzimanje podataka u realnom vremenu, a sabor.hr trenutno ga koristi samo na arhivskim podacima - prikaz plenarne sjednice prema rednom broju saziva i prikaz zastupnika prema rednom broju saziva i prema statusu njihova mandata''.
Izbjegavaju i pitanje otvorenosti prema građanima jer,
kaže Skender: ''gdje su e-mail adrese na koje se
zastupnicima građani mogu izravno obratiti? Kod pokretanja
Paralmetra tražili smo od svih zastupnika da nam dostave svoje
e-mail adrese za izravan kontakt – odgovorilo ih je 28, a
nedostaju i još neki podaci - primjerice, kao ni do sad nema
nikakvih podataka o sjednicama predsjedništva Sabora. Informacije
o radu radnih tijela i dalje se svode na objave zaključaka - nema
rasprave, nisu navedeni pojedinačni glasovi nego samo zbirni –
koliko za, koliko protiv, ne navodi se čak ni tko je prisutan na
sjednici, niti se objavljuje rezultate (osim zbirnih) glasanja o
amandmanima''.
''Građani, prije svega, nemaju načina izravno se obratiti svojim
zastupnicima, a prema broju e-mail adresa koje smo dobili na upit
može se zaključiti kako zastupnici ne osjećaju ni najmanju
odgovornost prema svojim biračima, niti potrebu da komuniciraju s
njima izvan predizborne kampanje. Pored toga, građanima je teško
otkriti kako je glasao njihov zastupnik'', upozorava Skender.
Podatak o glasanju o aktima, objašnjava, dostupan je u PDF-u, a podatak o tome kako je koji zastupnik glasao o amandmanima ili pak djelovao u radnim tijelima potpuno je nedostupan.
Parlametar
No, koliko god to bilo problematično za Parlametar, on ide dalje,
zahvaljujući sjajnim partnerima iz slovenskog instituta "Danes je
nov dan" koji su kreirali nove parsere za povlačenje podataka sa
nove stranice, ističe Skender.
''Ipak, u nedostatku API-ja puno stvari i dalje moramo raditi
ručno - popravljati nazive akata koji su redom napisani velikim
slovima, pokretati parsere ručno za svako glasanje,
prebacivati zastupnika iz kluba u klub, a ideja je da
Parlametar maksimalno automatski preuzima podatke sa saborskih
stranica kako bi vrijeme mogli posvetiti novim funkcionalnostima
poput podstranice Zakonodavstvo na kojoj bi imali kompletan
pregled svakog akta (tekst u prvom i drugom čitanju, sažetak
zakona, amandmani, izvještaji sa eSavjetovanja, procjena učinka
propisa – ako postoji ...'', kaže.
Imajući sve navedeno na umu malo znači što se Hrvatska može
pohvaliti da je, prema statistikama, među prvih 15 zemalja u
Europskoj uniji prema otvorenosti podataka jer oni ključni za
gospodarski rast, istraživačke projekte i transparentnost vlasti
i dalje su teško dostupni.
Mozaik
veza
S tim se problemom susreće i Mozaik veza, koji počiva upravo
na otvorenim podacima tijela javne vlasti, koji bi trebali biti
besplatni. Taj alat, podsjetimo, omogućava istraživanje veza
politički izloženih osoba kroz pretraživanje i vizualizaciju
podataka iz javnih registara i baza, za koje su nadležna razna
tijela, a građanima i novinarima te istraživačima pomaže u lakšem
snalaženju u velikoj količini često neprohodnih podataka do
kojih nije lako doći.
I tako na kraju umjesto čiste uštede proračunskog novca te
dodatne zarade na 'nafti 21. stoljeća', gubitak građanki i
građana mogao bi naposljetku biti nemjerljiv, ne samo u
novcu, već gubitku povjerenja u demokraciju, koja treba počivati
na transparentnosti - tako da građani jasno vide tko, kako i
zašto te s kojim posljedicama donosi odluke u njihovo ime o
njihovoj budućnosti.
