Već joj dulje vrijeme nešto smrdi u njihovom odnosu, no do sada nije znala da li da to pripiše vlastitoj paranoji ili da skine ružičaste naočale koje su je više oslijepile nego joj dale ljepši i bezbrižniji pogled na život.
Bila je konstantno nemirna i nepovjerljiva prema svom dragom, neke je unutarnje borbe sama vodila i zatomila tu dobivenu nesigurnost, no povremeno joj je trebala njegova pomoć i pokoja lijepa, topla i sigurna riječ, pokoje 'volim te, ne brini'. Kako bi se imala za 'što' uhvatiti. Od svog frajera dobivala je samo nerazumijevanje i nestrpljivost, a najbliže toploj riječi što joj je rekao bilo je 'juha'. Da, dobro ste pročitali, tražila ga je da joj kaže nešto toplo, on je rekao 'juha'. Jer i to je topla riječ.
U trenutku kada je njezino tijelo počelo odavati znakove tjeskobe, kada su joj se dlanovi počeli toliko znojiti, a pogledom u ogledalu više nije uočavala niti prepoznavala sebe, inače uvijek veselu, optimističnu i entuzijastičnu – u tom trenutku je znala da je dosta.
Iz ormara je izvukla svoje InspektorClouseau odijelo i krenula u akciju, krenula je propitivati sve što joj se kod njega činilo sumnjivo...
Prvo što joj je zasmrdjelo – njen frajer u posljednje vrijeme redovito ima zaključanu tipkovnicu na mobitelu, on joj se pravda da je to zbog teorije zavjere usmjerene protiv njega, da ga mali špijuni, baš njega - imaju na piku. Da mu znaju kopati po mobitelu kad ga slučajno negdje ostavi. Aha, yeah right, a mene Johnny Depp želi za ženu.
Više pred njom ne odlazi niti na Facebook, pod izlikom 'Kad sam s tobom draga, Fejs ne postoji', ali zato kada ga slučajno uhvati pred tim plavo bijelim sučeljem, on inboxe čuva k'o zmija noge. Podcjenuje njene ženske stalkerske sposobnosti, a kad joj već daje materijala za paranoju, ona će svoje 'stalkanje' bogme provesti na višu razinu.
Sve je manje zove sa sobom van, pronašao je neko svoje 'novo' društvo, više nije čovjek kojeg je nekad znala, ona osjeća da joj laže, iako se on pravi da samo prešućuje cijelu istinu pa mu kiselina krivnje još nije nagrizla savjest.
U trenutku kada je njezino tijelo počelo odavati znakove tjeskobe, kada su joj se dlanovi počeli toliko znojiti, a pogledom u ogledalu više nije uočavala niti prepoznavala sebe, inače uvijek veselu, optimističnu i entuzijastičnu – u tom trenutku je znala da je dosta.
Kap je prelila čašu kada joj je rekao da će ostati duže na poslu, ona ga je čekala doma dok je prijateljice nisu pozvale van, vidjevši kako joj iščekivanje Godota kod kuće neće donijeti ništa pozitivno.
Izlazi u kafić, popije da zaboravi, no svako se malo uhvati kako gleda na mobitel i iščekuje njegovu poruku, poziv, bilo šta... S viškom promila u krvi, sada je nekako opuštenija te je uspijevaju nagovoriti da izađe dalje u klub...
U klubu je imala što i vidjeti – njega, lažova koji je rekao ostati duže na poslu i odmah kasnije stići njoj doma. Bilo je već 2 ujutro kad je vidjela kako ga slijede ženski pogledi koje on svjesno upija, kako ga napirlitane ženturače deset razina ispod njene nazivaju tepajućim imenima koje je ona prva izmislila za njega, ne sluteći kakav joj je frajer ljiga.
Sad je već sigurna da je vara, ali i dalje nema dokaza. Razmišlja da i ona njemu vrati istom mjerom, da ga prevari, ima ih u redu koji stoje za njom... ali odluči da se neće spuštati na njegov nivo, neće mu dati priliku da joj išta prigovori.
Ubrzo ga vidi kako izlazi iz kluba i odlazi u svom novom Audiju A4 s jednom od konobarica. Ona ne može vjerovati što vidi te uplakana odlazi kući spremajući mu osvetu svjetskih razmjera. Ako se ikad odluči vratiti u njihovo gnijezdo svježe okupan sokovima neke druge žene.
Uzima nož iz kuhinje i u njegovom odrazu vidi neurotičnu sebe, osjeća kako je oblijeva hladan znoj i kako joj krv užurbano kola kroz žile. Želi vidjeti njegovu kako kaplje kap po kap, kao što su i njene suze zbog njega kapljicu po kapljicu padale niz rezignirano joj lice.
Pogleda kroz prozor da vidi jel' se Godot zbilja planira vratiti te počne razmišljati kako je zbog njega postala toliko očajna i jadna da ne bi imala muda ni skočiti kroz taj isti prozor. Ubivši tu misao u startu, ubrzo se ošamari toliko jako da joj se obraz zacrvenio jer joj ranije, prije njega, nikad nisu padale takve ideje na pamet.
Misao joj prekine zvuk ključa u bravi, seljačina se udostojila pojaviti. Sad ili nikad, reče samoj sebi te, još uvijek držeći nož u rukama, počne usporeno hodati prema ulaznim vratima...
...to be continued...
Napomena: Svaka podudarnost sa stvarnim osobama je slučajna, a nastavak slijedi za tjedan dana upravo na rtl.hr!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale. Upravo OVDJE!