Upravo je nevjerojatno gledati kako se stvari neprestano prelamaju preko leđa girica dok psine neometano vrebaju, plivaju i zezaju se na njihov račun.
Kukuriku koalicija odlučila je problem državnih poduzeća riješiti nemilosrdnim nakrcavanjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Državna poduzeća idu u veliku sječu glava. Gdje god bace pogled – leti bar tisuću.
U redu, jedan šofer u državnom poduzeću ne bi trebao biti plaćen bolje od poreznog stručnjaka u Ministarstvu financija. Ali nikome nije jasno zbog čega za luksuzne urede uprave i eventualnu preinvestiranost TŽV Gredelja mora odgovarati par stotina radnika više nego je to neophodno. Zašto se Gredelju ne omogući da sudjeluje u natječaju Hrvatskih željeznica za izgradnju novih vlakova? To ih je možda moglo izvući, ali ne – Vladi je bitnije razjuriti 700 radnika što prije.
Razlika između likvidacije i smaknuća
Čačić tvrdi da Gredelj ne bi prošao test novog zakona o stečaju i da bi ih morali odmah likvidirali. Drugim riječima, spašavamo Gredelj od giljotine da bismo ga polagano smaknuli glađu? Odličan plan.
Nadalje, Hrvatske željeznice. Osim tko zna koliko radnih mjesta, oni ukidaju i 44 od 56 dnevnih međunarodnih linija. To nije 30 posto ili pola, to je 80 posto linija!
Što hoće ta EU?
"Željeznica je, s relativno niskim zagađenjem i emisijom stakleničkih plinova, okolišno najprihvatljiviji način prijevoza na veće udaljenosti. Također, u Europi mnogi ljudi smatraju da je to ugodan i udoban način putovanja. Stoga ne čudi da je Europska unija – kojoj se Hrvatska pridružuje sljedeće godine – usvojila prometnu politiku koja propisuje da se do 2050. godine većina putničkog prometa na srednje udaljenosti treba odvijati željeznicom. Ironično je da, u vrijeme kad Hrvatska ulazi u EU, njezina željeznička politika ide u suprotnom smjeru", navodi se u tekstu peticije za zaustavljanje ove ideje HŽ-a.
Ondje kažu da je to previše skupo. Ne žele, recimo, reklamirati željeznice, ne žele poskupjeti karte, s čime, pretpostavljamo, strane kompanije koje će ući na to tržište neće imati problema. Ne žele začepiti rupe u poslovanju, kojih ima i previše. Ipak, gdje je Božidar Kalmeta prošao, tu trava više ne raste.
Neprestano stižu nove vesele vijesti iz resora kojim je suvereno vladao neokaljani zadarski meštar. Novi list objavio je vještačenje prema kojem je HAC u razdoblju od 2005. do 2011. godine za instaliranje i održavanje informatičke opreme upumpao 355 milijuna kuna, od čega se oko 60 posto odnosi na održavanje, a samo 40 posto za investicije.
Šef i zamjenik šefa HDZ-a
Jedna od tvrtki koja je dobro zaradila na HAC-u je, prema pisanju Novog lista, King ICT, u vlasništvu umirovljenog generala i zamjenika šefa HDZ-a Damira Krstičevića, dok je tvrtka Soboli, koju je 2002. godine osnovao šef HDZ-a Tomislav Karamarko, zaradila gotovo 13 milijuna kuna u samo dvije godine.
Koliko radnih mjesta može dvije godine biti plaćeno tim milijunima viška? Koliki je to djelić niza problema HAC-u? Zbog štetnih ugovora koje je sklapala uprava Hrvatskih autocesta, naravno, tisuće radnika moraju izletjeti van. Neki od tih ljudi, ruku na srce, dobivali su i posao tako da su davali novac da bi se ondje zaposlili. Ali što je s ostalima?
Čudne stavke
Treba podsjetiti i da King ICT i M-SAN grupa imaju ugovore s Vladom RH vrijedne gotovo pola milijarde kuna.
A u ugovoru koji su sklopili HAC i King ICT zapisane su raznovrsne teško shvatljive stavke. Recimo, utrošeno je 6,5 milijuna kuna za sustav za sigurnosno kopiranje podataka, koji kod drugog dobavljača košta 284.133 kune za jednu godinu. Nadgradnja tog sustava koštala je 1,06 milijuna kuna. Sudski vještak koji je analizirao ovaj sektor u HAC-u, gdje se dogodila smjena vodećih ljudi, navodi da nema troškovnika, pa se ne vidi ni marža. Novi list koji je vidio nalaz vještaka navodi da bi ona mogla iznositi oko 8.000 posto, usporede li se cijene na tržištu.
Čačić nema pojma
I zašto sad te autoceste, jedini gospodarski potez vlade Ivice Račana, koji je zaista gledan s odobravanjem u javnosti, a smatran je i glavnim nosačem političkih poena Radimiru Čačiću, moraju ići u koncesiju? Opet, teško da ćemo time zaustaviti rast dugova ili rast cijena cestarine.
Veliki cestograditelj Čačić ostaje ovim bez ikakvog pokrića. Nakon davanja "svoje bebice", autocesta, stranim investitorima, ostaje običan privatizacijski tajkun koji ne zna upravljati ničim što je izgradio ili privatizirao.
