Prošlo je pet mjeseci od kako ste me zadnji put vidjeli u RTL Direktu i koliko sam se stigao usput informirati, danas je sve nekako bolje, ljepše i sretnije nego prije pet mjeseci.
Eto recimo, prije pet mjeseci smo ismijavali obećanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da ćemo raditi od doma za 8000 eura, a sad čujem da veliki dio zaposlenih već radi od doma. Doduše ne baš za 8000 eura, ali polako, doći će valjda i do toga. I ne samo to. Vladi se toliko svidjela ta ideja da se radi od doma pa je napravila i korak dalje: radnicima su počeli plaćati da budu doma i ništa ne rade. Pokrenut je hešteg „ostani doma za 4000 kuna“ i koliko čujem oko 450.000 zaposlenih u privatnom sektoru već se priključilo toj plemenitoj akciji, a kažu da ima sve više zainteresiranih.
Tako da bi za koji mjesec svi mogli sjediti doma, ništa ne raditi i živjeti na račun državnog proračuna. Takvo ekonomsko čudo ni Marx i Engels nisu mogli zamisliti, ali evo što oni ne mogu ni zamisliti, hrvatska Vlada može ostvariti.
Digitalizacija je kažu u ovih par mjeseci kako me nije bilo, toliko odmakla da od papirologije i papira ljudima jedino treba guz papir, a stopa kriminala nikad nije bila na nižim razinama. U bankama sad maske više ne nose kriminalci nego službenici pa kad dođeš na šalter ne znaš tko koga pljačka. Policija zato ima najviše posla s imigrantima iz Dalmacije koji nemaju e-Propusnice pa žele preko Paga prebjeći iz zaražene Zadarsko-kninske županije na slobodni teritorij Ličko-senjske županije, ali jake policijske snage na županijskoj granici kod Zrća zasada situaciju drže pod kontrolom. Termovizijske kamere i helikopteri nadziru i prate kretanje svakog Dalmatinca u blizini granice, kažu vijesti.
Hrvatsko zdravstvo pak nadmašilo je samo sebe. Više uopće nema listi čekanja, a nema za koga ni biti. Sudeći prema medijskim izvještajima, gotovo su sve bolesti iskorijenjene osim Covida-19, ali kako zapravo nema ni Covida u značajnijoj mjeri, ima samo na stotine praznih kreveta, a to je uspjeh svjetskih razmjera.
Doduše, da sam srčani udar dobio recimo jučer, a ne prije pet mjeseci ne bi me imao tko primiti i ne bi se ovdje vidjeli ni za pet mjseci, ni za pet godina ni ikad više na ovom svijetu jer je u mojoj bolnici svo osoblje zauzeto bitkom protiv Covida kojeg nema, ali Bože moj, bolje da ga nema nego da ga ima, a nas ostalih ako bude bude, ako ne bude ne bude, vrlo važno.
Zdravstveno stanje u zemlji je uglavnom toliko dobro i toliko se rijetko ili nikako umire da svatko tko ide pod zemlju, ima čast da ga na svečanoj misi u 14 sati osobno spomene ministar zdravstva Vili Beroš uz nazočnost potredsjednika Vlade Davora Božinovića, koji će vašu smrt uživo podijeliti sa svim medijima i cijelom hrvatskom javnošću. Naravno ako imate sreće pa ste umrli od Covida, ili s Covidom, to se isto računa. Ako ste pak umrli od tumora, gripe ili srčanog udara, žao mi je, ovo nije vaše vrijeme. Neće vas nitko ni spomenuti, dođite drugi puta.
Nekidan smo se tako na stožernoj misi u 14 sati okupili da čujemo
da je umrla jedna baka od 92 godine, a dan prije, ministar je
izrazio sućut jer je Covid pokosio jednog dedu od 87. godina.
Prije ove pošasti u Hrvatskoj je dnevno umiralo oko 145 ljudi,
ali njih više nema pa valjda i ne umiru više.
