Red je da svi skupa priznamo: većina nas, počevši od mene donedavno nije imala pojma da su hrvatske rukometašice otišle u Dansku na Europsko rukometno prvenstvo, a još veća većina nas nije ni slutila da bi ondje mogle napraviti ikakav zanimljiv rezultat, a kamoli da tako dobro igraju.
Igrale su čudesno
Danas za njih zna cijela nacija. Otišle su u tišini, i osvojile prvu medalju ikad za hrvatski ženski rukomet. Igrale su čudesno, osvojile broncu, dobile nadimak Kraljice šoka, a danas su i svečano dočekane na zagrebačkom aerodromu. Svi sada znaju i kako se slavi u ženskoj svlačionici i tko je dobri duh reprezentacije i tko je njihov trener koji priča 11 jezika i piše pjesme.
Nikada nisu bile u centru pažnje, nije se znalo kada igraju, prije Europskog prvenstva rijetki su znali tko su Ćamila, Katarina i Ana. I onda su cure u Danskoj napravile čudo. Danas o njima svi pričaju, u zračnoj luci organiziran im je doček.
''Ja ovo još ne mogu vjerovati. Sada svi znaju tko smo mi i sada kada budemo imale neku utakmicu ili natjecanje će novine pisati i ljudi će se interesirati jer ćemo im ostati u sjećanju kao nasmijane'', rekla je Valentina Blažević, rukometna reprezentativka.
Od njih nitko ništa nije očekivao, same od sebe očekivale su samo
da ne budu zadnje.
Na kraju su pobijedile u šest od utakmica. Ana
Debelić ušla je i među najbolje igračice turnira.
''Ja mislim da bi sad bilo lijepo da se ženski rukomet počne vrednovati'', rekla je Ana Debelić, rukometna reprezentativka.
Ostat će u sjećanju kao prve rukometašice koje su kući donijele medalju. Od 2011. Hrvatska se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo, u osam godina smo imali samo dvije pobjede na Europskom prvenstvu. Ženski rukomet igrao se u sjeni muškog. A onda su se pojavile one.
"Ono što su one rekle samo da se vrate s jednom pobjedom, ipak su na zadnja dva prvenstva bile zadnje, na četiri zadnja svjetska prvenstva ih nije bilo, time je ovaj rezultat još veći. Ženski rukomet ipak nije na marginama kako se činilo, nego imam je trebao samo taj jedan klik za korak naprijed, ali sada nisu napravile jedan korak naprijed nego sto'', izjavio je Goran Šprem, bivši rukometaš.
Broncu su osvojile za igru, zlato za dobro raspoloženje i humor. Same su se pobrinule da fantastičnih 18 upozna cijela Europa i same su si svojom igrom dale nadimak: kraljice šoka. A moglo ih se nazvati i kraljicama fešte. Svaku su pobjedu slavile glasno. Pjevale su gdje god su stigle: na terenu... u svlačionici...i u autobusu.... Prava su ženska klapa.
I ne samo da pjevaju, one i plešu. Plesna skupina Tihane Škrinjarić dobila je opasnu konkurenciju na sceni se pojavila plesna skupina Nenada Šoštarića. A dobri duh ekipe je Ćamila. Vesela Mostarka liderica je na terenu i izvan njega. Glavna je, i odgovora za atmosferu, ludosti i šalu. U slobodno vrijeme, ima i talk show.
Dok u Hrvatskoj još nisu bile poznate, gostovale su samo u jednoj emisiji. Kod Ćamile u fotelji. Tako smo tijekom prvenstva doznali brojne pikanterije. Na terenu i pred kamerama glavne su one, a iza pozornice njihov trener. On je rukometna enciklopedija - Nenad Šoštarić.
I ne samo da sve zna o rukometu nego govori desetak jezika od talijanskog, bugarskog, nizozemskog do arapskog. I nije samo trener, nego i pjesnik. Prije nego je ispisao povijest, napisao je sto pjesama.
"Ja sam im na prvom sastanku rekao vi ste moja reprezentacija Hrvatske i tako ćemo ići dalje i išli smo step by step. Išli smo filozofijom mog života da je sport osmijeh i zabava, da sport nije posao", rekao je Nenad Šoštarić, izbornik ženske rukometne reprezentacije.
Nije posao jer većina njih zarađuje samo 500 eura. Da, dobro ste čuli. 12 cura u reprezentaciji su studentice. One su sportašice, pravnice, medicinske sestre, agronomkinje, drvni tehnolozi...Samo njih pet su profesionalne rukometašice. Nadaju se da će Danska ipak nešto promijeniti.
''Ženski rukomet je u Hrvatskoj podcijenjen, ali eto ni rezultati nam nisu išli na ruku i nadam se da će sada se ipak nešto promijeniti i dići na jednu višu razinu'', kazao je Dejana Miloslavljević, rukometna reprezentativka.
Otišle smo u tišini vratile se u galami. I to s broncom oko vrata, na što se nitko ne bi kladio. Čak ni one same.