Iako široj javnosti nepoznato (nažalost, i mnogim starijim osobama koje ih potpisuju) među njima postoji velika razlika.
MUKE U STAROSTI: Ekonomsko iskorištavanje, diskriminacija, nedostupne usluge… U oba slučaja starija osoba s nekim sklapa ugovor o uzdržavanju, a zauzvrat će toj osobi dati dio ili cijelu svoju imovinu. No kod doživotnog uzdržavanja imovina pripada osobi koja uzdržava stariju osobu tek nakon njezine smrti, dok se u slučaju dosmrtnog uzdržavanja imovina prepisuje ovome još za života starije osobe.
Naravno, ugovor se mora ovjeriti kod javnog bilježnika ili kod suca, ali često vrijeme provedeno kod njih nije dovoljno da se utvrdi je li starija osoba koja pristaje na takvo što zaista sposobna o tome odlučiti i razumije li uopće što potpisuje. A jednom kada se potpis stavi na taj dokument, nije ga lako "poništiti". Ne može se ugovor tek tako raskinuti, cijeli slučaj dospijeva na sud, a ne treba niti spominjati kojom "brzinom" se to rješava.
Kad se dočepaju imovine, uzdržavatelji se povampire
A nerijetko se rodbina ili prijatelji jednom kada se dočepaju takvog ugovora povampiri. Ili ucjenjuju osobe o kojima bi trebali skrbiti, ostavljaju ih same, zapuštene..., rasprodaju im imovinu, a njih strpaju u dom i više ih ne posjećuju.
Ovakva vrsta nasilja često nikada ne bude prijavljena, barem ne od strane same oštećene osobe (uglavnom zbog srama i osude okoline). U rijetkim slučajevima kada Centar za socijalnu skrb dozna, izrabljivanje najčešće prijavljuju dobronamjerni susjedi, liječnici i sl.
Velika većina se niti ne prijavi
"Godišnje nam bude prijavljeno 400 slučajeva obiteljskoga nasilja. Jedna trećina toga otpada na odrasle osobe, dok se jako mali postotak odnosi na starije osobe. Starije osobe rijetko same prijave nasilje, samo zbog toga što smatraju da je to sramota, da se to kod drugih ne događa" kazala je na tribini socijalna radnica Tea Škaričić jedna od sodionica tribine koja se bavila problemom nasilja prema osoba treće životne dobi. Na tribini su sudjelovale i odvjetnica Olivera Radoš Šaponja , a iz Centra za socijalnu skrb osim Teje Bačić igostovala je Tea Škaričić.
Zadnje godine provode u siromaštvu
"Često je riječ o osobama koje žive same, imaju u svome vlasništvu nekretnine, potpišu ugovor, a da nisu svjesni što uopće potpisuju, ostanu bez imovine i često posljednje godine svoga života provedu u siromaštvu. Bitno je da se starije osobe upozna s tom tematikom jer su sud i pravda u ovom slučaju samo teorija. Sporovi su dugi, neizvjesni i mnogi ne dožive kraj spora" ispričala je Tea Bačić te pojasnila da se stvari ipak znaju promijeniti nabolje za stariju osobu u trenutku kada sve dođe do Centra za socijalnu skrb.
Odvjetnica Radoš Šaponja, upozarava kako ne postoji registar osoba koje su sklopile takve ugovore. Tako bi se znalo koliko postoji takvih ugovora i koliko ih tko potpisuje- ako je netko potpisao deset takvih ugovora, sasvim je sigurno da se ne može kvalitetno brinuti o toliko ljudi.
Dalmacijanews.hr/Danas.hr
