Ima tome sad već desetak mjeseci, pripremajući se da za jedan panel o klimatskim promjenama, palo mi je na pamet da zapravo ne znam kako funkcionira jedina taksi tvrtka koja se u Hrvatskoj deklarira kao ekološka. Budući da je podatke koji su me zanimali nemoguće pronaći na internetu, poslala sam ljubazan mail na njihovu korisničku podršku u kojem molim da mi se brzo i iskreno odgovori jesu li im vozila doista ekološka.
Odgovor je doista stigao brzo i bio je doista iskren. Ljubazno su mi zahvalili na pitanju, to je tri-četiri mjeseca kasnije postao zaštitni znak onih koji jednako srljaju u odgovore kojima sami sebi uskaču u usta, a zatim nastavili uz informaciju da sva njihova vozila "imaju ugrađen plin te ispuštaju 0% ugljikovog dioksida i samim time su potpuno prihvatljivi za okoliš".
Dovoljno je samo malo znanja o gorivima da razaznate da je ovo notorna neistina. Iz načina kako je odgovor intoniran i pretpostavke da je potpisani marketinški i prodajni stručnjak te tvrtke želio sačuvati ugled svog poslodavca, prije bih rekla da se radi o neznanju nego o namjernoj laži.
I plin izgara i stvara CO2
Naime, LPG (ili na hrvatskom UNP), autoplin koji se još uvijek najčešće koristi, emitira malo manje od 150 gCO2 ekvivalenta po napravljenom kilometru dok će najnoviji dizelaš ugrubo emitirati malo manje od 200, a benzinac oko 220. Prema proračunima njemačkog proizvođača prirodnog plina ERDGAS, ušteda iznosi 23 do 35 posto u odnosu na dizelaša odnosno benzinca, pa bi se na velikom broju vozila i mogla skupiti lijepa količina.
No, 150 gCO2 po kilometru definitivno nije 0, kako su me pokušali uvjeriti. Samo da pojasnim, CO2 ekvivalent je jedinica kojom različite emisije preračunavamo u CO2 da bi nam ih bilo jednostavnije uspoređivati.
U nastavku kratkog odgovora na moj upit, pisalo je: "U budućnosti planiramo dodatna ulaganja u smjeru širenju voznog parka kupovinom električnih vozila". Nadam se da se naš neuki zeleni taksi-prijevoznik neće time baš previše junačiti. Naime, i ne dajte da vas to zbuni, potpuna zamjena flote također je ugljično invazivna jer treba računati na otisak koji ostavlja proizvodnja samih vozila.
Okolišna prednost električnih vozila, uz ostalo, ogleda se u činjenici da će oni biti ugljično prihvatljivi kroz svoj životni vijek. Nijedno vozilo nije ugljično neutralno, čak ni kad je struja na koju vozi proizvedena na obnovljivim izvorima.
Koliko onda manje zagađuje električni automobil?
Vjerujem da ste se bar jednom u svom odraslom životu susreli sa situacijom u kojoj ste računali kad bi vam se hipotetski isplatila kupnja u startu skupljeg dizelaša u odnosu na benzinac koji pije osjetno više od usporedivog dizel-modela. Skupoću u ovom kontekstu gledamo jasno kao štetu koju ne činimo nužno našim budžetima, nego okolišu u kojem će rasti naša djeca i unuci. Pa tako sličnu usporedbu možemo napraviti i za električna vozila u usporedbi s benzincima. Prema istraživanjima obavljenima i objavljenima u Ujedinjenom Kraljevstvu, kupnjom električnog automobila u startu ste emitirali 10 tona CO2, što je, zbog proizvodnje baterije, za 3 tone CO2 više od friško proizvedenog vozila s benzinskim motorom. Godišnje emisije vašeg električnog ljubimca su tako malene da će on nakon 12 godina vožnje biti odgovoran za 13 tona CO2. S druge strane, da ste uzeli benzinca, prednost biste izgubili već nakon manje od dvije godine, a za 12 godina vaš bi motor s unutarnjim izgaranjem bio odgovoran za 41 tonu CO2 u atmosferi.
Koliko štedite šetnjom?
U tjednu od 16. do 22. rujna svake godine obilježava se Međunarodni tjedan mobilnosti koji je usmjeren upravo na zagovaranje održivih i zdravih načina transporta, prije svega u našoj svakodnevici. Dok čekamo da i naši gradove počnu uvoditi neku vrstu okolišno prihvatljivog brzog autobusnog sistema, lake gradske željeznice ili, još bolje, sigurnih i kompletnih biciklističkih i romobilističkih staza, štedjeti na emisijama moramo prema vlastitoj savjesti.
Uzmimo da od kuće do radnog mjesta imate samo pet kilometara, s povratkom to iznosi 10 kilometara. Ako prošećete ili se do radnog mjesta odvezete biciklom, umjesto da sjednete u ekološki taksi s početka naše priče, uštedjeli ste najmanje 1,5 kg CO2 ekvivalenta. Ako pretpostavimo da odlazite na posao 250 dana u godini, to je oko 380 kg. Možda vam ta brojka ne znači ništa, ali to iznosi malo manje od desetine ugljika koji na godinu emitira prosječni Hrvat. Ostatak ugljičnog budžeta trošimo na rasvjetu, grijanje i hlađenje, korištenje hladnjaka, perilica, klima-uređaja, punjača, sušenje kose, odjeću, disanje, hranjenje...
Kad smo već kod hrane, svakoj se namirnici može izračunati
ugljični otisak pa tako onih 1,5 kilograma koji ste u atmosferu
ispustili vozeći auto otprilike je jednako kao da ste pojeli
gotovo četiri kilograma brokule ili popili malo manje od litre i
pol vina.
Molim vas, tu litru i pol vina pravilno rasporedite kroz svoj
tjedan mobilnosti da se ne bi pretvorio u tjedan mamurluka. Ili
se, umjesto vinom, počastite s deset deka crne čokolade. No, to
je već tema nekog od sljedećih tekstova!
