Nemali broj turista, domaćih i stranih uživa u suncu i moru na plaži Soline u Biogradu na Moru. No, malo njih zna da je mjesto na kojem se odmaraju prije 28 godina bilo poprište krvavog zločina. Naime, tada su pobunjeni Srbi raketirali Biograd na Moru raketnim sustavom Orkan, odnosno zabranjenim "zvončićima", koji su tada ubili dvoje civila, Lidiju Vrankulj i Danijelu Vidaković, te trojicu pripadnika Specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske, Marijana Pulića, Jozu Tomića i Karla Paića, a teško ranili još osmero osoba.
Nekažnjen i nepoznat napad
Zbog toga su u četvrtak Udruga 1. A Satnije 113. brigade Zbora narodne garde i Grad Biograd na Moru odali počast poginulima na plaži 14. lipnja 1993.
"Prije 28 godina na ovaj nemili dan dogodila se velika tragedija. S privremenog okupiranog područja Republike Hrvatske neprijateljske snage izvršile napad te ispalile dvije rakete s pirotehničkim punjenjem tzv. zvončićima. Stravičan zločin, u tisućinki sekunde u crno je zavijeno pet obitelji. Agresor nije birao niti sredstva niti ciljeve, niti se držao bilo kakvog ratnog prava i običaja u odnosu na civilno pučanstvo. Brutalan napad na civile do danas je ostao nekažnjen, ali i nedovoljno ispričan", prenosi portal Morski.hr riječi predsjednika Udruge Dragana Toljana.
Tek prije četiri godine podignuta je optužnica protiv odgovornih za ovaj krvavi napad te je izdana tjeralica za jednim bivšim pripadnikom paravojnih postrojbi. Suđenje još nije počelo, pa obitelji žrtava još uvijek čekaju na pravdu.
Spomen-obilježje i bolne uspomene
Spomen-obilježje podignuto 2019. podsjeća žitelje, ali i njihove goste na veliku tragediju. Oko njega vijence i svijeće stavlja rodbina poginulih. Među njima je i Damir Vrankulj koji je o sudbini svoje sestre i ostalih žrtava napisao svjedočanstvo "Jedna obitelj ni na nebu ni na zemlji" koje je objavljeno u knjizi "Krhotine djetinjstva":
"Maloljetni sam dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i aktivni pripadnik MORH-a. Ponosan sam otac predivnog dječaka Dominika i suprug mojoj Nedi koja sa mnom dijeli dobro i zlo svih ovih godina. Odrastao sam u bogatom ravnokotarskom selu Polača s roditeljima, dvojicom braće i mojom sestrom Lidijom. Nakon rata vratili smo se u naše selo, ali nismo zatekli ništa... Nemam ni jednu sliku iz djetinjstva. Ali znate li što još nemam? Nemam svoju jedinu sestru Lidiju. Da, nemam je. Ona je na nebu, a mi svi negdje između. Ubili su je podmuklo, ubili su je zvončićima u Biogradu na plaži dok se smijala sa svojim prijateljicom uživajući u lijepom sunčanom danu.
Strašno je ne imati vlastito djetinjstvo, izgubiti dom i uspomene, strašno je spašavati stare i nemoćne dan prije pada Polače i voziti ih traktorima prema Biogradu. Strašno je sutradan ne znati kako sam se uopće izvukao iz Polače. Strašno je bilo živjeti u kući u podrumu i osjetiti strah s nešto malo streljiva i čekati da počne rat… Strašno je sa svojih 17 godina uzeti pušku u ruke, prijaviti se u našu vojsku 1991. da bi branio svoju Domovinu zajedno s ocem. Strašno je živjeti kao prognanik u sobi u 'Adriatiku' jer su ona, majka i mlađi brat tada tako živjeli… Sve je to strašno, ali najstrašnije je što su ubili baš nju!!! Djevojku u najljepšim godinama, lijepu i vedru, nasmijanu i nedužnu…", napisao je Damir Vrankulj.
Pogledajte novi komentar tjedna Net.hr-a: