Autori stranice www.registarbranitelja.com navode da se ne radi o cjelovitom dokumentu, nego tek o oko 90 posto podataka iz najčuvanijeg dokumenta, koji, objašnjavaju, nije tajan, nego su tajni samo neki podaci o osobama u njemu, koji niti neće biti objavljeni, objavio je Novi list. Osim toga, ističu: "Priroda informacije je da bude slobodna i to se sada dogodilo."
Jedan od razloga objave je i skidanje tereta s Vlade, koja se zbog kontroverznog Registra nalazi pod velikim pritiskom javnosti:
"Objavom Registra skidamo teret s Vlade. Pritisak javnosti na objavu Registra je velik, raste već duže vremena i ušli smo u bezizlaznu situaciju u kojoj jedna strana odbija, a druga traži objavu Registra. Priroda informacije je da bude slobodna i to se sada dogodilo. Na svim zainteresiranim stranama je da sada iz dostupnih podataka naprave najbolje što mogu. Na svima nama je da se prema ovom Registru postavimo odgovorno i da se što prije počnemo baviti našom budućnošću umjesto da se bavimo događajima koji su bili i ostali iza nas", stoji na stranici koja je ubrzo nakon objavljivanja srušena. Pretpostavlja se zbog preopterećenosti.
Autori navode da po njima dilema nije bila hoće li Registar biti objavljen ili neće, nego kada, te tvrde da čak i da nisu objavili ovaj Registar "to bi učinio netko drugi", jer je već dostupan velikom broju ljudi. Pored tradicionalnih argumenata – činjenice da su popisi ratnih veterana javni u drugim zemljama te da većina braniteljskih udruga blagonaklono gleda na otvaranje ove škrinje tajni – navode i da je Registar bilo nužno objaviti iz razloga što svi branitelji nisu isti, te je nelogično poistovjetiti branitelje iz Vukovara i policajce iz Istre.
Pozivaju građane da potraže zanimljiva imena iz javnog i političkog života, te najavljuju da ih čekaju iznenađenja.
Upozoravaju da je računalna sigurnost Ministarstva obrane "sramotno niska", te da su je mogli probiti i nešto vještiji srednjoškolci.
Online Registar branitelja ima i svoju posvetu: osim beskrajnog poštovanja iskazanog istinskim ratnicima koji nisu marili za vlastiti život braneći domovinu kada je bilo potrebno, za objavu Registra zaslužno je i sjećanje na novinara Sinišu Glavaševića i snimatelje Gordana Lederera i Pavu Urbana, te na sve "koje smo već zaboravili, a nismo smjeli".
