Poznato je da novoizabrani predsjednik Zoran Milanović vuče korijene iz dalmatinske Zagore, točnije iz Glavica kraj Sinja, odakle mu je otac Stipe. U samom gradu Sinju osvojio je 67,38 posto glasova.
Donosimo vam priču o porijeklu Zorana Milanovića.
Njegov otac Stipe Milanović za vrijeme socijalizma na neki je način postao prvi pravi političar iz obitelji. Bio je tajnik kabineta Mike Tripala i zagrebački gradski zastupnik, vodio je odbor za izgradnju dvorane Vatroslav Lisinski, a početkom 90-ih postao pomoćnik ministra Vlatka Pavletića.
Majka Đurđica, rođena Matasić, iz Senja je, iz građanske senjske obitelji koja se materijalno i socijalno etablirala još u doba Austro-Ugarske.
Milanović je u privatnim razgovorima često isticao da je formiran u zagrebačkom okruženju, ali neosporno ga je zanimalo obiteljsko porijeklo. Zato je aktivno istraživao povijest svojih predaka. Kroz istraživanja u arhivima, od austrijskih vojnih arhiva do sinjskog samostana, otkrio je mnogo o svojim precima, koji su kroz povijest igrali značajnu ulogu u različitim društvenim, političkim i vojnim sferama.
Glavice znane kao Mala Moskva
"Obitelj Milanović potječe iz Sinjske krajine, a prema crkvenim knjigama, njihovi su preci došli u ovaj kraj iz Livna 1687. godine na poziv Venecije koja je tada upravljala tim dijelom Dalmacije. Naselili su se u Glavicama, malom naselju kraj Sinja, koje je u Kraljevini Jugoslaviji nosilo neslužbeni naziv "Mala Moskva", što ukazuje na političke afinitete tamošnjih stanovnika, koji su u to vrijeme bili skloni lijevim idejama.
Otac Stipe Milanovića i djed Zorana Milanovića bio je Ante Milanović. Početkom Drugog svjetskog rata prvi se partizanima priključio Antin mlađi brat Ivan Milanović, koji je ratovao uglavnom po Dalmaciji, a Drugi svjetski rat je završio u Trstu kao i brat Ivan koji je na kraju rata već bio major Jugoslavenske armije.
Ivan je ostao u vojsci i premješten u Srbiju gdje je proveo čitav radni vijek. Oženio se vojvođanskom Mađaricom i do smrti živio u Beogradu. Zoran Milanović je s njim bio jako blizak, detaljno je opisao Milanovićeve korijene Robert Bajruši u svojoj knjizi Zoran Milanović - politička biografija.
Ante Milanović nakon rata, nadalje navodi autor, vratio se u Glavice gdje ga čekala supruga i četvero djece, među kojima i osmogodišnji Stipe rođen 1937. Bio je jedan od šefova poljoprivredne zadruge i u ekonomskom smislu nije profitirao zahvaljujući ratnom angažmanu. Jedini vidljivi dokaz da je obitelj postala bogatija bila je nova kuća u Glavicama, izgrađena 1970-ih.
'Bolje da mali bude ćato u Sinju nego podoficir u Tetovu'
"Zoranov otac Stipe Milanović kao dječak je ljeti radio u tamošnjoj seljačkoj radnoj zadruzi, što mu se, kako kaže, tako ogadilo da nije imao boljeg motiva za učenje i odlazak na studij u Zagreb. S obzirom na to što je dolazio iz boračke obitelji, ponuđen mu je upis u podoficirsku školu, čemu se snažno usprotivio stric Ivan, prvoborac i profesionalni oficir.
'Što ti je? Bolje da mali bude ćato u Sinju nego podoficir u Tetovu', uvjerio je Ivan svog brata Antu Milanovića.
Tako je Stipe Milanović završio sinjsku gimnaziju u istoj generaciji kojoj su pripadali kasniji televizijski urednik Branko Lentić, politički disident Vladimir Veselica i general Petar Šimac. U Zagreb je došao 1956. Prvo je upisao medicinu, ali se na prvoj godini razbolio od teške upale pluća zbog čega se nekoliko mjeseci liječio u Glavicama i u tom razdoblju je donio odluku da prijeđe na Ekonomski fakultet", navodi Bajruši u svojoj knjizi.
Nakon diplome, odslužio je vojni rok te se po povratku u Zagreb namjeravao kandidirati za rad u diplomaciji.
"Vjerojatno bi otišao u Beograd da na ulici nije sreo uglednog diplomata Novaka Pribičevića koji ga je odgovorio od toga: 'Što ćeš u diplomaciji, bolje otiđi u gradski komitet jer Miko Tripalo traže šefa kabineta'. Milanović je imao dobar background, bio je borački sin i nekadašnji omladinski predsjednik, tako da je primljen u Tripalov ured", navodi Bajruši u svojoj knjizi.
Djed mu je bio bečki student
S druge strane, piše isti autor, obitelj Đurđice Matasić potekla je iz potpuno drukčijeg društvenog miljea. Njezini su preci pripadali građanskoj klasi, živjeli su u ugodnim stanovima na Kvarnerskoj rivijeri, a društveni status obitelji bio je znatno viši. Međutim, nakon uspostave socijalističke vlasti, obitelj je izgubila svoju nekretninu i visoki društveni status, što je rezultiralo njihovim smještajem u skromnije uvjete.
Đurđica Matasić završila je Pedagošku akademiju u Zagrebu i cijeli svoj radni vijek provela kao nastavnica u osnovnim školama. Njezin susret sa Stipom Milanovićem dogodio se tijekom plesa u Esplanadi, a ubrzo nakon toga su se zaručili. Kum na svadbi bio je Vladimir Veselica, Stipin najbolji prijatelj, koji je također bio važan faktor u njihovom životu.
Đurđičin otac, Stjepan Matasić, bio je bečki student ekonomije, no Prvi svjetski rat je prekinuo njegove studije.
"On je poput mnogih drugih studenata slavenskog porijekla mobiliziran i poslan na frontu. Preživio je, te je u novoj državi - Kraljevini SHS, postao jedan od upravitelja lokalne banke. Oženio se 1936. u dobi od 44 godine Marijom Glavaš iz Krasnog. Bio je to prilično netipičan brak nekadašnjeg bečkog studenta i uspješnog poslovnog čovjeka u malome mjestu sa ženom koja je završila osam razreda osnovne škole. Dobili su kćer Đurđicu, uskoro i dva sina Antu i Stjepana. Stariji brat Ante, dugogodišnji diplomat, postao je punac Gordana Jandrokovića.
Miran građanski život i sređen socijalni status Matasića prekinut je u Drugom svjetskom ratu. Stjepan Matasić nastradao je kao žrtva okupatora. Poginuo je u njemačkom bombardiranju grada 1943. Njegovoj obitelji, koja je pripadala višim slojevima, konfiscirana je kuća. Budući da je bila nezaposlena, udovica Marija s troje male djece preselila se na Sušak, gdje su s jednom obitelji morali dijeliti socijalni stan. Budući da nije imala stalnu službu, bavila se raznim poslovima kako bi prehranila obitelj. Na Sušaku je upoznala Petra Plišića, radnika iz Ličkog Lešća, za kojeg se udala i početkom 50-ih doselila u zagrebačku Dubravu. Zoran Milanović kaže kako je Plišića uvijek doživljavao kao djeda, opisuje ga kao ' vrijednog zanatliju koji je jedno vrijeme kao gastarbajter radio u Njemačkoj", opisuje Bajruši povijest obitelji Milanovićeve majke Đurđice.
Tajno krštenje
Međutim, najveća obiteljska tajna koju je godinama skrivala baka Marija bila je da je Zoran Milanović zapravo kršten pod imenom Marijan. Baka je tek pred kraj života otkrila ovu činjenicu svojoj kćeri.
"Ona je u tajnosti, krajem 1966. odnijela Zorana Milanovića na krštenje i po sebi mu odijelila krsno ime Marijan. U svakom slučaju Milanoviću se isplatilo otkriće da je kršten jer se mogao oženiti u crkvi bez polaganja tečajeva za odrasle kakve je Katolička crkva uvela u 90-im godinama 20. stoljeća", navodi Bajruši.
Obiteljska povijest Zorana Milanovića, od siromašnih dalmatinskih korijena do građanskog pedigrea, oblikovala je njegov pogled na svijet i njegovu političku karijeru. Iako je Zoran često govorio da je bio oblikovan zagrebačkim okruženjem, sigurno je njegova obiteljska baština, ostavila dubok trag u njegovoj osobnosti, a i na političkom stavu.
