Iako su vlasti francuske prefekture Martinik u Karipskom moru objavile da obustavljaju aktivnu potragu za hrvatskim kapetanom Dinom Miškićem i još šestoricom članova posade potonulog tegljača Bourbon Rhode, Miškićeva obitelj ne gubi nadu. Odluka da se iz faze aktivne potrage pređe u fazu akitvnog motrenja na Atlantiku, u obiteljskom domu Miškićevih u Šibeniku dočekana je s razočaranjem i tugom. Iščekivanje ikakve informacije bolno je, ali oni i dalje vjeruju da će se Dino vratiti.
"Dino i njegovih šest kolega plutaju negdje na Atlantskom oceanu, pitaju se gdje je zapeo ostatak svijeta, gdje su službe za spašavanje, gdje su oni koji ih trebaju vratiti kući… I zato nećemo previše pričati o Dinu, on će sve sam ispričati kad se vrati kući, svojoj obitelji i prijateljima", rekli su za Jutarnji list Miškićevi bližnji koji strepe još od 26. rujna kada je francuski tegljač potonuo usred strahovite oluje na Atlantiku. Od 14 članova posade, trojica su spašena, četvorica su, nažalost, pronađena mrtva, dok se Miškić i još šestorica smatraju nestalima.
'Pomažemo da se ponovno nađu na okupu'
Dininoj supruzi Marijani Kedžo Miškić od tog 26. rujna do danas podršku daju i njezine najbolje prijateljice koje su na sebe preuzele obavezu slanja mailova na tisuće adresa, bezbrojnih poziva, traganja za informacijama... Kažu kako su osnovale "krizni stožer".
"Informacije su dolazile na kapaljku, a iščekivanje i neizvjesnost bili su preteški. I tako je nastao "krizni stožer". U subotu 28. rujna otvorili smo Facebook grupu Bourbon Rhode Rescue i započeli preko grupe prikupljati informacije o potrazi", govore prijateljice Dinine supruge koje skromno žele ostati anonimne. Sebe opisuju kao sedam obitelji rodbinski ili prijateljski povezane s Dinom i Marijanom.
"Svi se poznajemo i družimo već dugo, neki cijelog života, neki još od školskih dana. Veže nas iskreno i duboko prijateljstvo. Tko smo pojedinačno, smatramo nevažnim. Nismo javne osobe i nemamo interesa javno iznositi svoje priče. U kontekstu svega što se događalo od 26. rujna, mi smo ‘alat’ koji ima zajednički cilj - biti snažna podrška svojim prijateljima u njihovim najtežim trenucima. Pomoći im da ovo prebrode i da se ponovno nađu svi na okupu. Sve smo poduzeli s tom mišlju", kažu.
This screengrab taken on September 30, 2019, from an image on the official Twitter account of France's Marine Nationale, shows an aerial view of an inflatable rescue dinghy from the vessel 'Bourbon Rhode' at an undisclosed location at sea on September 28, 2019. The Bourbon Rhode, a tug flying the Luxembourg flag, sank in the Atlantic after being inundated with water on September 26, 2019, while close to a category 4 hurricane. Three crew members were found on September 28, aboard a liferaft by rescue teams from a commercial vessel which was diverted to rescue them by authorities. The search carried out by the Regional Operational Centre for Surveillance and Rescue (Cross) West Indies-Guyana and the French Navy to find the 11 crew members "continues to be carried out", the statement said.
'Dočekat će Marijana svoga muža'
Taj "krizni stožer" opisuju kao svojevrsni krug snage u kojem zajednički lakše podnose ovu izuzetno teško situaciju.
"Kad jedan od nas potone, drugi ga dižu. Okupljamo se kad i gdje stignemo. S obzirom na to da svi radimo i imamo djecu, nije moguće organizirati precizni raspored. No, ovih dana smo konstantno u komunikaciji. Svi se angažiraju onoliko koliko mogu. U tome i jest poanta - jedni drugima pomažemo na putu do zajedničkog cilja, a to je Dinov pronalazak. Sve drugo u odnosu na to sada zaista može i mora čekati", rekle su za Jutarnji list.
Kažu da je uvijek netko s Marijanom, Dininom suprugom. Prijateljice se izmjenjuju, a ponekad su sve kod nje. A Mikšićeve opisuju kao divnu obitelj, veseljake i pozitivce.
"Marijana ne radi i brine se o sinu. Ona je predivna. Žena zrači, ali jaka je ona. Izdržat će i dočekati svog muža", govore njezine prijateljice koje joj pomažu u ovim trtenucima iščekivanja i neizvjesnosti.
I očuh mu je cijeli radni vijek bio pomorac
Dino je odrastao na otoku Žirju, a roditelji i danas tamo žive. "Školovao se u Šibeniku, a roditelji, majka i očuh, čije prezime nosi, kasnije su se vratili u Žirje, gdje sada žive. Očuh mu je cijeli svoj radni vijek bio pomorac. Navigavao je više od 40 godina. Divan čovjek, divna obitelj. To vam je ljubav prema moru. Ne možeš od toga pobjeći", kažu za Jutarnji list neki Žirjani.
Jedan prijatelj iz školskih klupa objašnjava otkud Dini nadimak Ukrajinac. Majka mu je Ukrajinka i otamo je doselio prije polaska u školu. Taj ga je nadimak pratio i u srednjoj pomorskoj školi. "To je tako, srednja škola. Svatko je imao svoj nadimak. Njegov je bio najpristojniji. Normalno, nekad bi se i ljutio, što bi bilo presimpatično jer mu je ostao naglasak", prisjeća se njegov školski prijatelj.
Iz tog su razreda potekla čak desetorica pomorskih kapetana. "Nije vam to mala stvar. Nas je bilo nešto manje od 30, tako da je trećina kapetana itekako velik broj. To su sve ljudi na stranim brodovima. Nema tu babe i strica da ti gurne vezu. Njih vani to ne zanima. Ide isključivo na ovaj način: nama treba Dino jer je iskusan, jer zna i jer može", objasnio je Dinin školski prijatelj.
'Svaka neprovjerena informacija djeluje kao potres'
Marijanine prijateljice iz 'kriznog stožera' kažu kako su u ovoj fazi najveći neprijatelji - neprovjerene informacije. A one stižu gotovo svakodnevno. "Jako teško je sve to filtrirati. Sad već znamo da je nabolje zadržati dah, pričekati potvrdu. U prvim danima potrage svaka neprovjerena informacija ili vijest na nas je djelovala kao potres", kažu.
Tako je bilo i u subotu kada je stigla vijest o obustavi potrage, a težak je bio dan i kada su pronađena tijela četvorice smrtno stradalih pomoraca s Bourbon Rhodea. Čekala se potvrda da Dino nije među njima. "Prava je istina da imamo potvrde da je Dino napustio brod zajedno s posadom, da su se ukrcali u splavi za spašavanje. Trojica su spašena, četvorica, nažalost, nisu uspjela, Dino i još 6 ljudi nisu do danas pronađeni", kažu prijateljice Miškićevih, piše Jutarnji list.
