Kockanje je jedna od najučestalijih ovisnosti u Hrvata, a dostupnost kladionica i automat klubova na svakom uglu, dodatno otežava liječenje.
Klade se sve mlađe osobe unatoč tome što zakon to zabranjuje maloljetnicima, piše Glas Slavonije.
Dr. sc. Davor Bodor, dr. med., specijalist psihijatar, voditelj prve i jedine Dnevne bolnice za ovisnost o kockanju u našoj zemlji, otvorene 2015. godine u okviru Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, kaže kako je, unatoč uvriježenom mišljenju da je ovisnost o kockanju pitanje samo gubitka kontrole nad novcem i vremenom, to zapravo mnogo više. Ističe kako se posljedice ovisnosti o kockanju osjete u socijalno-radnom okruženju, a posebice u obitelji.
"Da bismo rekli kako je netko ovisnik o kockanju on mora imati više neuspješnih pokušaja kontrole ili smanjenja ili prekida kockanja, mora kockati s vremenom za sve veće iznose, učestalo se vraća drugi dan da bi vratio izgubljeno, laže, manipulira kako bi prikrio stupanj uvučenosti u kockanje, zapostavlja razne obiteljske aktivnosti i nastavlja kockati unatoč tome što su se pojavile posljedice na radnom ili obiteljskom funkcioniranju", kaže dr. Bodor.
Ovisnik o kockanju, dodaje, da bi mogao namaknuti novac za igranje, primoran je oslanjati se na druge, što znači posuđivati od rodbine i prijatelja, kamatara, dizati kredite i slično.
"Često ljudi povezuju ovisnike o kockanju s nekim ilegalnim, kriminalnim aktivnostima, što kod ove ovisnosti nije specifično. Jako mali broj ovisnika o kockanju ulazi u kriminalne aktivnosti, a obično su, i kada uđu u njih, to nekakve šlampave neorganizirane kriminalne aktivnosti koje se jako brzo otkriju. U njih uđu s ciljem da bi namaknuli novac, pa primjerice, uzmu novac na radnom mjestu", dodaje dr. Bodor.
VEZANA VIJEST
Za sada je Dnevna bolnica za ovisnost o kockanju još uvijek jedina u Hrvatskoj sa strukturiranim programom za isključivo tu vrstu ovisnika, no k njima dolaze ljudi iz cijele Hrvatske.
"Osobno mislim da bi bilo dobro da ovakvih dnevnih bolnica u Hrvatskoj ima više. Prema rezultatima zadnjeg istraživanja Instituta Ivo Pilar za 2015. godinu u Hrvatskoj ima oko 2,2 posto ovisnika o kockanju, što bi bilo, ugrubo, oko 100.000 ovisnika. Moramo znati da svaki ovisnik o kockanju sa svojom bolesti pogađa u prosjeku od četiri do osam osoba iz svoje okoline. To znači da je ovim problemom zahvaćeno jako mnogo ljudi. To nije iznenađenje, jer je hrvatski sustav prema kockanju i priređivanju igara na sreću jako otvoren i jako liberalan. Postoje zatvoreni sustavi gdje je kockanje zabranjeno i postoje regulirani koji su negdje u sredini, poput Norveške, gdje ima jako malo ovisnika o kockanju, možda najmanje u EU-u", navodi dr. Davor Bodor, i podsjeća na istraživanje profesora Nevena Ricijaša, Dore Dodig Hundrić i Valentine Kranželić, iz Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje je pokazalo da je kockanje maloljetnika u Hrvatskoj jako izraženo i da gotovo 13 posto maloljetnika ima ozbiljnih psihosocijalnih problema izazvanih kockanjem.
"Iz te skupine regrutira se jako mnogo ljudi ovisnika o kockanju koji se nama javljaju. Znači, moramo spriječiti maloljetnike da se kockaju. Moramo značajno postrožiti cijelu priču u odnosu na kockanje maloljetnika, kao društvo moramo se maksimalno senzibilizirati prema ovom problemu, da je to igra i zabava s jedne strane, ali i da se može postati bolestan i ovisan o tome s druge strane. To istraživanje je pokazalo da oko 40 posto roditelja ili znaju da im djeca kockaju, odnosno igraju i klade se, ili se klade zajedno s njima. Nerijetko čujemo rečenicu: "Bolje da uplati listić, nego da pije pivo ispred trgovine, ili u parku", što očito nije dobro", zaključuje dr. Bodor, piše Glas Slavonije.
