Korisnici pasa pomagača bez svojih krznenih prijatelja ne bi mogli normalno živjeti jer su im oni spas u svakodnevnim situacijama. No, mnogi ne gledaju baš blagonaklono na njih i zato korisnici sa svojim psima ne mogu ući u neke javne prostore. Pas Simba na kraju je nakon teškog života završio u Centru za rehabilitaciju Silver i posao je pomagač Splićanki Sandri Lukšić. Ona je osoba s invaliditetom koja bez svog Simbe ne bi mogla funkcionirati.
"Igrom sretnih okolnosti završio je na testiranju u Silveru, pokazao se kao izuzetno stabilan, izuzetno dobar ,jako voli ljude, jako voli udovoljavati svom čovjeku. I tu je onda Simbina uloga da mi pomogne oko donošenja nekih osnovnih stvari. Znači kad mobitel zazvoni, Simba će ga dodati. Ne mogu se sagnuti, ako mi bilo šta padne Simbaće mi dodati. Pomogne mi skinuti čarape, kad me boli kičma pomoći će skinuti rukav na jakni ili košulji. Osim toga njegova bitna uloga je i ta socijalna gdje je on mene izvukao iz četiri zida, jer svaki pas da bi zadovoljio svoje potrebe mora izaći van. Kako je pas socijalno biće tako i tebe nekako natjera da se socijaliziraš, da se ako ništa drugo više se krećem", priča za Sandra za RTL-ovu Potragu.
Damir Smajo iz Splita također ne može bez svog psa pomagača Oscara. Damir je nažalost prije 15 godina zbog dijabetesa ostao bez vida pa mu njegov križanac zlatnog retrivera i labradora retrivera svakodnevno pomaže. Sa štapom mu se, kaže Damir, bilo teško kretati. Zapinjao bi, ljudi bi ga gazili i ne bi mu se sklanjali s puta. Ovako s Oscarom ide puno sve lakše. I Oscar se mjesecima školovao u Silveru.
Iako im pomažu, psi nisu poželjni gosti u javnim prostorima
Premda su radni psi tu da pomognu svojoj osobi te su na neki način njihovi asistenti, korisnici se i dalje sreću s prijekim pogledima kada dođu s njima u neki javni prostor. Primjerice iz institucija ih izbacuju. Istog su iskustva i Sandra i Damir. Sandra kaže da je bilo višestrukih izbacivanja iz raznih institucija i prostora u što se ubrajaju i banke i razni dućani i restorani.
"Koji put reagiram lijepo, koji put odreagiram grubo. Ako sam bio grub, ovom prilikom se svima ispričavam. Ja ne šetam s njim po dućanu, ja kažem gospođama koje rade što meni treba, a one mi dodaju. Pas leži ispod mojih nogu i čeka kad ćemo ići dalje", kaže Damir za Potragu.
Marijan Alfonso Sesar, voditelj Centra za rehabilitaciju Silver, kaže da prema novom Zakonu o korištenju pasa pomagača, koji je stupio na snagu u travnju prošle godine, čak i psi na socijalizaciji imaju pravo ući u sve objekte i institucije. Iako su kazne velike, mnogi i dalje korisnicima sa psima stvaraju probleme, objašnjava Sesar.
Čak ih ni u crkvama ne žele
Ekipa Potrage otišla je skrivenom kamerom snimiti kako to izgleda kada Sandra sa svojim Simbom i Damir s Oscarom uđu u javni prostor. Obišli su razna mjesta od trgovina preko pekara pa sve do crkve. U jednoj trgovini Simba je doživio dobrodošlicu, a niti u drugoj ga nisu izbacili. No, pogledi drugih kupaca bili su neugodni. U pekarama nitko ništa nije komentirao, ali zato jest u crkvi. Časna sestra nije ništa rekla te ih je pustila da uđu u miru. Međutim, prvi čovjek koji je planirao ući okrenuo se i izašao čim je vidio Simbu. Drugi je komentirao da "nije pas za crkvu" i da "sve razumije, ali...".
"Eto, prvi čovjek koji je ušao poslije nas, prvi. E sad, da je to bilo prije mise ili da je misa na kojoj je 50 ljudi, tu bi onda nastala scena", kaže Sandra. Premda se Sandri ovo već događalo, malo je ostala iznenađena što su ovaj put napadi došli iz crkve. Sandra kaže da se uopće više ne zaustavlja nego kaže "ovo je pas pomagač, pogledajte malo bolje, po zakonu ste dužni pustiti ga" i onda samo nastavi svojim poslom.
Baš zato što su psi pomagači asistenti osobama s invaliditetom trebali bi moći ući u svaki prostor i zato bi bilo dobro da se ljudi što prije osvijeste u vezi te teme. Ako se to ne dogodi mogli bi "dobiti" po džepu.
