Sanjin, Ana i njihov sin žive u stanu od 60 kvadrata, koji su prije četiri godine kupili na kredit uz mjesečnu ratu od oko četiri tisuće kuna. Kao privremeno rješenje, odlučili su 'taknuti' u dječju štednju, i iako im je bilo poznato da će za podizanje štednje trebati odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb, nisu ni sanjali da im centar neće dati taj novac.
Krov nad glavom nije potreba djeteta
Naime, u centrima za socijalnu skrb kažu da se novac može trošiti isključivo na potrebe djeteta, a otplata stana u kojem dijete živi, za socijalne radnike, nije potreba djeteta, piše Novi list. Kredit je 'osobni dug roditelja', kažu socijalni radnici, koji nisu spremni roditeljima odobriti čak niti mjesečno podizanje iznosa stambenog kredita, ako ne već cjelokupne štednje.
U cilju 'zaštite osobne imovine djeteta', kojom se smatra svaka dječja štednja, država je propisala da roditelji mjesečno mogu s računa podizati najviše 903 kune ako je riječ o djetetu do 7 godina starosti, 1.070 kuna ako dijete nema više od 13, odnosno 1.175 kuna ukoliko je riječ o djetetu starom od 13 do 18 godina. U bankama i štedionicama mnogi nisu upozoreni na to da većim iznosima neće moći raspolagati bez odobrenja centra za socijalnu skrb, odnosno na to da do novca mogu samo ukoliko kupuju, primjerice, odjeću i obuću za dijete, plaćaju mu liječenje, školovanje, slobodne aktivnosti i slično, ali ne i – krov nad glavom.
Mogu tužiti dijete?!
"Iako ovdje nije riječ o naslijeđenom novcu djeteta, nego o uplatama roditelja, koje roditelji mogu i dokazati, centri za socijalnu skrb tu razliku ne razmatraju, nego se sve na ime djeteta formalno vodi isključivo kao njegova imovina, bez obzira na porijeklo", pojasnila je odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko, bivša pravobraniteljica za djecu.
Kaže, svaka štednja na ime djeteta za roditelje na kraju može biti problematična, a jedina moguća rješenja ujedno su potpuno apsurdna. Jedno od njih je, naprimjer, da se dio stana prepiše na dijete, pa da ono svojom štednjom otplaćuje dio kredita, što dodatno komplicira situaciju. Također, roditelji mogu tužiti svoje dijete i, kao razlog navodeći naglo osiromašenje, od djeteta tražiti povrat dara!
