U sinoćnjem "Otvorenom" na Prvom programu HRT-a govorilo se o financiranju političkih stranaka i referendumskih inicijativa. Povod ovoj temi dobrim je dijelom bila i objava Živog zida na Facebooku, zapravo svojevrsnog poziva na linč novinarke Jutarnjeg lista Željke Godeč zbog njenog teksta o netransparentnom i nenamjenskom trošenju novca koji ta stranka dobiva iz državnog proračuna. U emsiji je sudjelovao i Dominik Vuletić, član Živog zida i njihova Odbora za pravosuđe.
U jednom trenutku tijek rasprave, kako u toj emisiji obično biva, udaljio se od teme i prometnuo u nadvikivanje u kojem je, na samom kraju emisije, živozidaš Vuletić izrekao vrlo znakovitu rečenicu.
"HDZ i SDP ograničavaju narodnu volju, pokušavaju povećati financiranje političkih stranaka u državi koja ima devet tisuća vijećnika. Mi smo za potpuno nov koncept države. Ne ovu korumpiranu liberalnu demokraciju, nego jednu iliberalnu državu koja neće imati veze s ovim HDZ-om", kazao je Vuletić te radi jasnoće i jačeg dojma ponovio: "iliberalnu, ne liberalnu".
Grbin: 'To je uvod u fašizam. Sramite se!'
Na to je najoštriji Vuletićev oponent u sinoćnjoj raspravi, SDP-ovac Peđa Grbin, reagirao rekavši: "Puno opasnije od svega što smo čuli ovdje vezano uz financiranje stranaka je ova zadnja rečenica gospodina Vuletića. On je upravo sada najavio što je program Živog zida. A to je iliberalna država, to je nedemokracija, to je uvod u fašizam. Sramite se!"
Još od same pojave Živog zida na aktivističkoj i političkoj sceni, zatim etabliranja kao parlamentarne stranke, a naročito nakon što su dosegli visoke postotke u anketama o popularnosti stranaka i uspjeli skinuti SDP s drugog mjesta, postavlja se pitanje ideološke pozicije te stranke. I dok je nepobitno da je Živi zid populistička stranka, njihova ideološka pozicija prilično je zamućena, iako ih mnogi vide kao loše kamufliranu desnicu. Sami za sebe kažu da su stranka "koja okuplja sve društvene slojeve i grupe koje ostavljaju ideološke podjele" pa ni vrit ni mimo dodaju da su "najdesniji kad treba stati za dom, a najljeviji kad treba stati uz narod". Pritom kažu kako pod onim "za dom" podrazumijevaju pravo na dom kao jedno od osnovnih ljudskih prava.
Prošlog je ljeta, primjerice, sociolog Marko Mustapić s Instituta Ivo Pilar, koji se bavi populizmom i autor je znanstvenog rada baš o Živom zidu u intervjuu Net.hr-u ustvrdio da se radi o "stranci koja je centristička populistička stranka s brojnim lijevim notama, ali zbog specifičnog hrvatskog nasljeđa ipak ne ide previše ulijevo".
"Sva istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da je većina biračkog tijela ipak okrenuta više udesno i Živi zid zato kalkulira i pazi da oko nekih tema ne ode previše ulijevo", ustvrdio je sociolog Mustapić.
29.04.2018. , Zagreb - Konvencija Zivod Zida u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Vladimira Palfi, Tihomir Lukanic, Ivan Vilibor Sincic, Branimir Bunjac, Ivan Pernar . Photo: Marko Prpic/PIXSELL
'Demokratske institucije postoje, ali ne funkcioniraju...'
No, pojam iliberlane demokracije odnosno "iliberalne države" kako ga je u sinoćnjem "Otvorenom" sročio živozidaš Vuletić, baca novo svjetlo na Živi zid. Novo u smislu da je netko iz Živog zida javno i glasno iznio taj politički cilj stranke. Doduše, i sam pojam iliberalne demokracije relativno je nov i u hrvatskom javnom prostoru dosad slabo korišten i tumačen. Ono, pak, što se pod njim razumijeva mnogo je poznatije i prisutnije.
Američki profesor političkih znanosti sa Sveučilišta Washington u Saint Louisu James L. Gibson iliberalnu demokraciju definirao je kao politički sustav zasnovan na pravilima većine u kojemu je, za razliku od liberalne demokracije, poštivanje prava manjina na vrlo niskoj razini. Među malobrojnim definciijama ovoga pojma još se ističe kako "u iliberalnoj demokraciji postoje demokratske institucije, održavaju se izbori, dopušteno je prosvjedovati protiv vlasti, ali stvarnog pluralizma izbora nema jer vlast ima kontrolu nad medijima i izbornim zakonodavstvom".
Iliberalnom demokracijom protiv diktata EU-a
Toliko o teoriji. Što se tiče prakse, najbliži i ponajbolji primjer iliberalnog sustava odnosno "iliberalne države" nudi nam susjedna Mađarska. Njezin premijer Viktor Orban nesumnjivo je najpoznatiji maneken iliberalne demokracije u Europi. Nakon što je došao na vlast 2010. godine te temeljito preuredio i prilagodio ustav i politički sustav vladavini svoje stranke Fidesz (koju je, kao i samoga sebe, transformirao od izrazito liberalne s početka devedesetih u današnju ultrakonzervativnu stranku) Orban je mnogo puta programatski iznio što znači taj sistemski pomak od liberalnog ka iliberalnom.
Nakon što je u proljeće prošle godine sa svojim Fideszom treći put zaredom pobijedio na parlamentarnim izborima, Orban se osjetio dovoljno snažnim da proglasi kraj starog poretka, odnosno "liberalne demokracije" i zavjetuje se na izgradnju"kršćanske demokracije" kojom se želi boriti protiv diktata Europske unije (ali ne i novca iz EU fondova koji se poprilično slijevaju u njegovu zemlju).
“Vrijeme liberalne demokracije je završilo. Nismo prikladni zaštititi ljudsko dostojanstvo, omogućiti slobodu, ne možemo više jamčiti fizičku sigurnost i više ne možemo održavati kršćansku kulturu. Mađarska je izgradila "kršćansku demokraciju 21. stoljeća koja jamči ljudsko dostojanstvo, slobodu i sigurnost”, kazao je nakon lanjske izborne pobjede. Nedugo potom je poručio da se desne stranke trebaju ujediniti i fokusirati na europske izbore 2019. godine. Pritom je izrekao i ovo: "Kršćanska demokracija nije liberalna. Ako hoćete, ona je neliberalna."
Sličnost programa i ciljeva Orbana i Živog zida
Trolist neprijatelja Orbanove Mađarske su migranti, Europska unija i George Soros sa svojim liberalnim konceptom Otvorenog društva. Sve tri sastavnice koje Orbana čine antiglobalistom i suverenistom lako je pronaći u programu i djelovanju Živog zida. Ne trebamo čak ići do Facebook zidova Ivana Pernara ili Ivana Vilibora Sinčića, ostanimo kod već spomenutog Vuletića.
Gostujući prije tri tjedna na HRT-u on je precizno naznačio ciljeve Živog zida.
"Mislim da smo dio globalne snage koja je prepoznala Bruxelles, osobito nakon zadnjih predsjedničkih izbora u SAD-u, kao sjedište jedne globalističke hobotnice i mi ćemo sudjelovati u borbi protiv te globalističke hobotnice. (...) Naš je cilj da osvojimo vlast samostalno, odnosno s onim snagama koje još nikad nisu bile na vlasti, što znači da ćemo u jednom trenutku morati natjerati HDZ i SDP u koaliciju i to će biti njihov zadnji opstanak na vlasti".
U svakoj kritici vide 'specijalni medijski rat'
Da u Živom zidu ne trpe ikakvu kritiku na svoj račun, a usto ih koriste kako bi se prikazali žrtvama propagandnog rata, potvrdio je prije nekoliko dana najistureniji član te stranke Ivan Pernar koji je kritički intonirane novinarske tekstove o Živom zidu usporedio s jednim od propagandnih načela nacističkog vođe Adolfa Hitlera.
Uz Hitlerovu sliku i citat njegove izjave "Stvorite veliku laž, nemojte komplicirati, ponavljajte je, na koncu će svi u nju vjerovati" Pernar je dodao i svoju misao: "99 posto novinara koji nas blate su učili od njega, laž se ponavlja unedogled, koliko god je potrebno da bi ljudi u nju povjerovali".
Protiv Pernara je pokrenuto kriminalističko istraživanje i to, kako rekoše u policiji, zbog mogućeg počinjenja prekršaja iz domene o prekršajima protiv javnog reda i mira. Već spominjani Dominik Vuletić kazao je da je Pernar svoj status na Facebooku objavio samovoljno, ne savjetujući se s vodstvom stranke, ali...
"Zastupnik Pernar je to učinio ne savjetujući se s rukovodstvom stranke i mislimo da je malo pretjerano. Ja to svakako ne bih učinio. Međutim, Živi zid je suočen s jednim specijalnim medijskim ratom koji se vodi protiv njega", rekao je Vuletić.
