Zatvorena muška igra. Tako se i dalje može okarakterizirati politička scena u Hrvatskoj. Osim dominacije u svim segmentima bavljenja politikom, od lokalne do nacionalne razine, političari sjede na rukovodećim mjestima i donose odluke među sobom, iza zatvorenih vrata, a političarke nastoje getoizirati pa im ostavljaju takozvane lakše teme. Stoga, žene u politici redovito budu svedene na takozvane ženske teme kao što su rodna ravnopravnost, pronatalitetna politika, socijalna skrb za djecu i stariji - jer je ženama ionako prirodno brinuti, skrbiti i njegovati, svoditi se na majku i suprugu, te fokus vlastitog života usmjeriti na privatnu sferu. Političarkama se mnogo manje tolerira nego političarima, a mnogo više spočitava. Muškarcima na pozicijama opraštaju se malverzacije, kupovina mandata i vijećnika, kaznena djela, zatvorske kazne, a političarke su uklanjaju s funkcija i izbacuju iz stranke zbog poslanog maila ili javno izgovorenog mišljenja koje ne ide niz dlaku rukovodstvu stranke.
Dok se u javnosti uvjetno rečeno zalaže za rodnu ravnopravnost, SDP u svojoj kući od žena traži samo jedno - da budu poslušne stranačkoj vrhušci. Naime, SDP ima burnu prošlost izbacivanja 'glasnih' žena iz stranke, a sada se nalazi u situaciji kada su tri političarke kandidatkinje za mjesto predsjednice stranke.
Neposlušne ušutkati izbacivanjem iz stranke
Deficitarna socijaldemokracija u Hrvatskoj je dovela i do smanjenja broja žena u politici. One 'glasne', 'buntovne' i 'svojeglave vještice' su uklonjene iz stranke zbog suprotstavljanja rukovodstvu, kojeg čini više-manje isti tip političara - uglavnom mlađi muškarci, visokoobrazovani, dobrostojeći i bez stvarnog radnog iskustva, ali žedni uspješne karijere i titula. Oni koji su se svojim teorijskim znanjima, bilo o sektoru kojim bi trebali upravljati, bilo o znanju o skupim vinima, uspinjali na stranačkoj ljestvici do Zorana Milanovića, koji bi ih zatim, kako kažu izvori iz SDP-a, za neosporavanje njegovih izjava i kimanje glavom nagradio funkcijom. Žene u takvom okruženje su mogle opstati i napredovati isključivo ako se ponašaju kao svoji muški kolege - kimajući glavom i egzistirajući u ovoj mašineriji kao puka pijunka koja vuče tuđe poteze.
Lista 'odbačenih' kreće od prve ministrice obrane u Hrvatskoj Željke Antunović, kojoj je navodno vrhuška na Iblerovom trgu doslovno sabotirala kampanju za predsjednicu zagrebačkog SDP-a, preko Mirele Holy, koja je smijenjena zbog jednog maila zamjerajući joj kako je 'narušila visoke standarde aktualne vlasti' (a znamo tko je sve sjedio u Milanovićevoj Vladi i s kakvim aferama: Tihomir Jakovina, Mihael Zmajlović, Slavko Linić, ondašnjiHNS-ovac, a aktualni Reformist Radimir Čačić), do Aleksandre Kolarić koja je stala na žulj šefu stranke. U međuvremenu SDP je napustila i dugogodišnja istaknuta SDP-ovka u Dubrovniku Olga Muratti.
No, nakon ostavke dosadašnjeg čelnika Zorana Milanovića, koji je misteriozno najavio kako na čelo stranke možda dođe liderica, očekivalo se kako će se Milanka Opačić kandidirati za šeficu SDP-a. Međutim, bliska Milanovićeva suradnica Milanka Opačić nije poželjela funkciju svog predsjednika, ali zato su se kandidirale Gordana Sobol, Vesna Škulić i Karolina Leaković, a Aleksandra Kolarić ostala je bez te mogućnosti nakon što njezin povratak u stranku nije uvršten na dnevni red Glavnog odbora SDP-a.
Tri kandidatkinje za predsjednicu SDP-a
Predsjednica Foruma žena SDP-a Gordana Sobol, međunarodna tajnica SDP-a, potpredsjednica Socijaldemokratskog foruma žena i organizacije žena Stranke europskih socijalista Karolina Leaković i prva saborska zastupnica s invaliditetom i bivša povjerenica za osobe s invaliditetom predsjednika RH Vesna Škulić, unatoč njihovim kvalifikacijama i vrijednom radu unutar stranke, nisu uspjele privući medijsku pozornost svojim kandidaturama. Tako se analiziraju plusevi i minusi kandidata za čelnu poziciju SDP-a, mjeri se koliko je koji blizak Milanoviću, kakve programe nude, što su radili u prošlosti. Međutim, medijski prikaz kandidatkinja se sveo opet na dekorativnu ulogu. One se spominju tek sporadično, sve tri zajedno zbijene u isti paragraf ili rečenicu, a novinari i novinarke ne propituju njihove programe, stajališta i ono što bi potencijalno mogle ponuditi članstvu stranke.
Mediji jesu odraz društva
Mediji uistinu jesu odraz društva u kojem živimo, stoga preslika rodnih stereotipa kako su muškarci za javnu, a žene za privatnu sferu učitava se u razmišljanja publike, ukoliko kritički ne pristupaju sadržajima koji im se serviraju. A rijetko to čine. Zbog toga i jest dominantan stav, pa čak i među političkom elitom, kako 'žena nema u politici jer se one ne žele baviti politikom'. Istina je sasvim drugačija. Žena nema u politici jer su ispred nje postavljenje stotine prepreka koje mora preskočiti kako bi uopće ušla u tu arenu, a kada napokon tamo stigne, od nje se očekuje da preuzme muške obrasce ponašanja. Kada pak preuzme muške obrasce ponašanja, onda je proglašena 'hladnom' i 'bezosjećajnom', ako ih ne preuzme, onda je problematična u sto drugih segmenata. Mediji zatim vole promotriti fizički izgled i modni izričaj kandidatkinja, kao i prebrojati i donositi zaključke o njezinom bračnom stanju i majčinstvu. Najuočljivije je to bilo kada je Jadranka Kosor bila premijerka. Prema istraživanju 'Predstavljenost žena u središnjim informativnim emisijama HRT-a, RTL-a i Nove TV u 2009. i 2010. godini', žene gotovo uopće ne bi bile zastupljene u medijskim sadržajima u rubrikama politike u dnevnicima da tada na vlasti nije bila Kosor. S druge strane, ona je isto tako prikazana stereotipno i ukalupljeno. Političarka se mora mnogo više truditi neprestano dokazivati i izboriti i održavati svoju poziciju u politici, dok je političarima često potreban tek prijateljski kontakt i slaganje s centrima moći.
Uspon žena na desnici, stagniranje žena na ljevici
Unatoč tome što se u prvi mah činilo kontradiktornim, upravo su desne stranke bile te koje na pozicije moći postavljaju liderice, dok takozvana ljevica uglavnom otežava napredak svojih političarki. Konzervativne politike i pokrete upravo vode sada žene - od Marijane Petir preko Ruže Tomašić do Željke Markić. Činjenica jest da političarki na ljevici mora biti više jer je to stvar ideologije koja je pokrenula priču uključivanja žena u politiku i povećanje njihove političke participacije. Desnica to nikada nije htjela, niti im se sviđa kvotovsko kadroviranje lista, već oponiraju ljevici na drugačije načine - od stavljanja žene na liste i više pozicije kao odgovora ljevici i dokazivanja odanosti europskim vrijednostima, pa do teze kako radikalno desni pokreti nerijetko koriste žene u svrhu stavljanja ljudskog lica svojim pokretima. Ovo potonje može zvučati kao da su žene izmanipulirane, no istina je da su one vrlo autonomne i svjesne svojih odluka i zalaganja. Žene na desnici probile su se do vrha hijerarhije, često usamljene i jedine, ali su se probile. Ljevica ima dosta političarki 'u sredini', a stakleni strop je postojan i još uvijek neprobitačan.
Sramotno mali broj žena u Saboru
U novom sazivu Sabora SDP će imati tek šest zastupnica u sabornici. Osim obračunavanja s vlastitim ženskim članstvom, kojem ne tolerira pogreške i istupe kontra politike stranke, a traži strogu disciplinu i poslušnost, SDP ima problema i s onim što svojim propisima, a i državnim zakonima, zagovara - kvotama za podzastupljeni spol.
Od zagovaranja stava da izborna lista na kojoj je manje od 40 posto žena smatrala bude smatrana nevažećom, Narodna koalicija je zahtjev o minimalno 40 posto pripadnika svakog spola poštovala u četiri od deset izbornih jedinica, a ukupno je kandidirala 55 žena, što je 39,2 posto. HDZ je imao tek nešto više od 25 posto, a i jedni i drugi nisu pozicionirali žene visoko na listama, gdje im je veća šansa da budu izabrane u parlament. Epilog ovakvog kadroviranja: od ukupno 151 zastupničkog mjesta, mizernih 12,5 posto osvojile su žene - njih ukupno 19. Dakle, u novom sazivu Hrvatskog sabora bit će tek 12,5 posto žena, što je najniži postotak od 2000. godine.
Iako je rodna ravnopravnost mnogo kompleksnija od ravnomjerne zastupljenosti na izbornim listama, kvote su nužne kako bi se povećala participacija žena u politici. Iako je riječ o tek privremenoj mjeri koja bi trebala dovesti do ravnopravne rodne zastupljenosti u politici, rodna kvota ženama ne jamči da će se na listama naći na pozicijama koje omogućavaju da lakše budu izabrane u parlament. U Hrvatskoj stranke i liste radije plate kazne, nego osiguraju minimalno 40 posto žena na listama. To rade i oni koji se zdušno zalažu za kvote, poput SDP-a, i oni koji smatraju da 'žena nema u politici jer žene to ne zanima', poput HDZ-a.
Novi SDP - novi odnos prema političarkama?
Kakav je odnos SDP-a prema ženama, imat ćemo priliku vidjeti tijekom izbora novog predsjednika ili predsjednice stranke. Je li odlazak Zorana Milanovića imao veze s atmosferom prema političarkama u stranci, zorno će pokazati tok unutarstranačke kampanje, kao i ishod iste. Članstvo SDP-a nikada nije bilo predvidljivo, a čini se kako su se ove godine odmakli dalje od stranačkog vodstva više nego ikada prije.
Hoće li kazniti one bliske dosadašnjem rukovodstvu stranke, kao i one koji bi vodili SDP iz Bruxellesa, doznat ćemo najvjerojatnije 19. studenog. U svakom slučaju, izborni rezultat, gaženje kvota koje su sami zagovarali i zanemarivanje osnovnih socijalističkih počela poput rodne jednakosti i klase moraju biti znak za uzbunu. Nakon unutarstranačkih izbora, SDP će ili nastaviti stopama Zorana Milanovića marširajući neoliberalnim smjerom kroz koju se nastoje ostvariti karijeristi ili će se vratiti doma – radništvu i težnji za socijalnom državom.
