"Radila sam sve što sam pronašla i mogla. No sada više ne vidim izlaz, osim da pokupim svoje stvari i odem", kaže Lejla Sokolović. Posljednji je posao imala u rodnom Splitu u tvrtki koja se bavi prodajom medicinske opreme. Nakon što su joj se zahvalili, ostali su joj dužni pet plaća, nisu joj vratili njezine papire, a šef joj nikada nije uplatio ni jednu ratu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
Kako kaže Sokolović, prijavila ga čak tri puta inspekciji, no nitko mu nije ušao u trag.
Radi - ali ne prima plaću
Obitelj Lončarić preživljava mjesec sa 3.500 kuna. To je suprugina plaća, Zlatko svoju nije vidio već devet mjeseci.
"To doslovno znači da se cijela obitelj morala baš svega odreći. Imamo troje djece, najstarija kći ove godine neće moći na maturalno putovanje, nemaju internet za školske zadaće jer ga ne možemo plaćati", kaže Zlatko Lončarić za Večernji list. Radi u jednoj tvornici papira u Zagrebu, koja mu dosad duguje i više od 50 tisuća kuna, a već tri godine nisu mu uplatili ni doprinose.
Kada njegova supruga dobije plaću, najprije plate režije koje iznose 1.300 kuna, a onim što ostane kupe hranu.
Lončariću ne pada na pamet ne otići na posao – mora, inače ih se, kao što je to bio primjer s drugim radnicima u tvrtki, natjera da sami potpišu otkaze.
'Jedva preživljavam'
Stjepan Jus svoju plaću u tvornici papira nije primio već dugih devet mjeseci. Njegov mu je poslodavac dužan oko 50 tisuća kuna. Neplaćeno zdravstveno i mirovinsko neće ni spominjati. Ipak svaki dan dolazi na posao, kaže da drugog izbora nema jer, ako se ne pojavi, samo će si na vrat natovariti još gori problem.
"Jedva preživljavam, što je sramotno. Zadužujem se na sve strane, hrani me sestra. Nitko ne može razumjeti kolika je to sramota. To je bijedan život gdje je prevelik broj dana u kojima doslovno nemaš za kruh", kaže Jus.
