"Oduvijek sam znala da mi se to može dogoditi bez upozorenja. Bila sam na to pripremljena, ali kad sam dobila otkaz, imala sam osjećaj kao da me netko s brzine od 200 kilometara na sat prebacio na nulu. Najedanput, bez kočenja.
Postalo mi je jasno kako se osjećaju muškarci koje smo znali vidjeti na filmu, koji nakon otkaza mjesecima ujutro s aktovkom odlaze sjediti u park ili lutati gradom da obitelj ništa ne primijeti - opisuje svoj gubitak radnog mjesta 47-godišnja ekonomistica M.T.
Nezaposlenost joj je, kaže, teško pala, ali je prave posljedice osjetila tek kada ni nakon tri godine nije uspjela naći drugi posao.
"U početku sam vjerovala da ću se zaposliti, ali sam tu nadu davno izgubila. Samopouzdanje mi se istopilo sa svakim novim razgovorom nakon kojeg sam dobila odbijenicu. Socijalni kontakti sve su rjeđi. Ne uspijevam održati iluziju da je sve u redu. Nezaposlenost je stigma, a što dulje traje, sve se više osjećam kao asocijalni beskućnik. Svaki novi dan mi je novi poraz i svaki dan me dodatno nagriza", ispričala je žena za Glas Slavonije koja nakon godina uzaludnog traženja posla ne vidi šansu za povratak u normalan život.
Sve se više koriste antidepresivi
Nezaposlenost, na koju je danas osuđeno više od 300.000 Hrvata, povećala je broj depresivnih, pa ne čudi da su antidepresivi danas među najpropisivanijim lijekovima s liste lijekova HZZO-a. Psiholozi kažu kako je depresivnost dokazano jedna od važnih posljedica nezaposlenosti.
"Financijsko osiromašivanje izazvano gubitkom radnog mjesta vodi lošoj psihološkoj slici i socijalnom isključivanju. To već dulje vrijeme pogađa naše društvo, gdje je veliki broj ljudi dugotrajno nezaposlen, osiromašen, ispao iz socijalne mreže", upozorava profesorica Darja Maslić Seršić, zamjenica pročelnice Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posljedice, dodaje, osjeća i čitava obitelj, uključujući i djecu.
Što je osoba dulje nezaposlena, sve je slabije zapošljiva, atrofiraju joj radne vještine i strategija traženja posla. "Takve se osobe više ne druže, gube društveni i osobni identitet, ne znaju što bi sa sobom", objašnjava Maslić Seršić.
Neizvjesnost uništava zaposlene
Dok nezaposlenost, osobito kad potraje, rezultira depresijom, nesigurnost posla koju danas također osjećaju deseci tisuća zaposlenih vodi anksioznosti.
"Anksioznost je trajna napetost, u ovom slučaju zbog straha od gubitka radnog mjesta. Ona se javlja kod ljudi koji rade, ali ne mogu kontrolirati stanje u tvrtki, nemaju pravih informacija o tome kako tvrtka posluje, ne znaju što se s njom događa, primjerice u tvrtkama u restrukturiranju, gdje se često događaju masovna otpuštanja", kaže psihologinja Maslić Seršić.
Masovna otpuštanja, kaže, djeluju gotovo jednako pogubno na one koji izgube posao, kao i na radnike koji ostanu u tvrtki, ali osjećaju neizvjesnost i nepovjerenje. Ako su radna mjesta već nesigurna, ističe, važno je da radnici budu o svemu informirani jer im je tako lakše.