Dječak Ivan Parlov (13) iz Karanca u Baranji trebao je prošlog ponedeljka u jutro sa svojim razredom ići na ekskurziju u Split. No umjesto toga završio je u bolnici.
"Ekskurzija će biti, Ivan može nedjelju slaviti kao svoj novi rođendan. Mi ni sad ne vjerujemo kako je uspio uopće preživjeti pad u 40 metara duboki bunar, kao što ne razumijemo kako je prošao ‘tek’ sa slomljenom nogom!", kažu njegovi roditelji Željko (58) i Dejana (42).
Pseći predosjećaj
Ključnu je ulogu u dječakovom spašavanju odigrao njihov trogodišnji pas, mješanac Ben, koji je Ivanovu majku doveo do mjesta gdje je dječak doslovno “potonuo u zemlju”.
"Ma, Ben je pas koji se baš u dvorištu naše kuće i oštenio. Kad sad vrtim film unatrag, zanimljivo je reći da je Ben, koji se nikad s nama ne vozi automobilom, osim kad ga vozimo na cijepljenje, u četvrtak prvi ušao u auto i sjeo na stražnje sjedalo. Znam da će zvučati čudno, ali on kao da je imao neki predosjećaj u kojem smjeru će otići roštiljada na koju smo krenuli kod moje sestre u njihovu vikendicu u Batinu", priča otac Željko.
Kad su došli do vikendice Željkove sestre, Ivan je s Benom odlučio malo prošetati po šumi. No nakon što ga nije bilo gotovo sat vremena, roditelji su se zabrinuli.
Prvo je Željko krenuo u obilazak okoline slijedeći psa koji je dotrčao do vikendice gdje su roštiljali i lajući ih pozvao da ga prate.
Nevidljivi bunar
"Išao sam za njim, ali ništa nisam vidio ni čuo. U jednom trenutku je Ben utrčao u neki divlji šumarak u kojem je staza bila potpuno obrasla, no nisam ga slijedio dalje jer nisam mogao vjerovati da su se tamo išli zavlačiti. Odlučio sam se vratiti do vikendice misleći da se i Ivan u međuvremenu već pojavio", priža otac. No kada ga je supruga ugledala kako se sam vraća, odlučila je i sama krenuti u potragu, s Benom koji je i dalje stalno tražio da ga slijede.
"Kad sam došla do onoga mjesta gdje je Željko odustao, misleći da tu nema ništa, napravila sam još nekoliko koraka i umalo sam i ja upala u taj bunar", prisjeća se majka, i dodaje "Nevjerojatno je koliko je ulaz u taj bunar bio zarastao bršljanom i koliko se ni u najvećoj blizini nije mogao uočiti! Tek tada sam čula Ivanovo dozivanje u pomoć. Kad sam se nagnula nad bunarom i pogledala prema dolje, smrznula sam se, to je bila rupa bez dna."
Otrčala je do supruga, koji je pronašao 20 metara dugo crijevo za vodu, ali kad ga je spustio u bunar, bilo je prekratko, pa su pozvali vatrogasce.
Priseban dječak
"Otišao sam na glavnu cestu da ih usmjerim, a supruga je ostala pored bunara razgovarajući sa sinom koji je bio vrlo priseban unatoč svemu što je preživio", dodaje otac.
"Za oko pola sata pristigli su i vatrogasci. Ivan je bio toliko staložen da je poslušao sve što su govorili. Bacili su mu konop koji je sam vezao oko struka, kao što je na sebe stavio i vatrogasni pojas. Kad su ga izvukli iz bunara, nisam mogao vjerovati da je iz te dubine izašao samo sa slomljenom nogom. Rekao nam je da je padao cijelu vječnost i da je gotovo dva sata proveo u pola metra dubokoj hladnoj vodi, kao i da je debeli sloj mulja na dnu bunara ublažio njegov pad."
“Bunar je sigurno bio dubok 40 metara, što lako možemo provjeriti dužinom užeta za spašavanje koje smo spustili do dječaka”, rekao je Goran Bartolić, zapovjednik vatrogasaca iz Belog Manastira koji su sudjelovali u izvlačenju dječaka.
Najteže mu palo što neće moći igrati nogomet
"Zglob mu je bio ‘pod 90 stupnjeva’ i, zapravo, to je bila jedina ozljeda koju je zadobio. No mislim da je njemu najteže bilo što u petak ujutro s prijateljima nije mogao na ekskurziju, kao što neko vrijeme, kad se vrati iz bolnice, neće moći igrati nogomet za juniore Poleta iz Karanca", objašnjava otac.
Ivan srećom nije morao ići na operaciju, osjeća se dobro i oporavak dobro napreduje. Ali noga mu je u gipsu, pa će na nako vrijeme morati odgoditi igranje nogometa.
Mještani koji su svjedočili akciji spašavanja kažu kako je Ivan stradao pokušavajući ubrati trešnje. Pokušavajući dohvatiti grane prepune plodova popeo se na daske koje su prekrivale ulaz u bunar. Na njegovu nesreću bile su trule i nisu mogle izdržati njegov teret te se Ivan doslovno strmoglavio u ponor.
Bez njegove upornosti nikada ne bi pronašli Ivana
"Do Ivana nikad ne bismo došli da Ben nije bio toliko ustrajan u namjeri da nas lajanjem i zavijanjem dovede do bunara", rekao je Željko Parlov dodajući kako je za njihova psa mješanca Ivan sve u životu.
Nije poznato tko je odgovoran za nepropisno označen bunar.
