Na osnovu sudske presude, Begovića bi kazalište "Trešnja" trebalo i vratiti na staro radno mjesto, no on je, čekajući od 1995. rasplet procesa, već otišao u mirovinu. Doduše, ovaj zagrebački pisac, sada već 64-godišnjak, i nakon otkaza je nastavio stvarati. Pisao je i pjesme i kratke priče. Radio je kao novinar i književni kritičar u Vjesniku, Jutarnjem listu i Večernjem listu. Bio je i bibliotekar. Pisao je predgovore za brojne suvremene hrvatske i bošnjačke autore. Neki od njegovih ciklusa pjesama prevedeni su na 30-ak jezika. I još uvijek je aktivan - trenutačno je glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturna i društvena pitanja "Behar".
Početak sudskog procesa
Njegova nevjerojatna pravosudna priča duga je 22 godine. Počela je u travnju 1995., svega mjesec dana nakon što mu je Hrvoje Hitrec, tadašnji ravnatelj, uručio odluku o otkazu. Razlog otkaza navodno je bila monografija kazališta "Trešnja" koju je trebao napraviti od 25. prosinca 1994. No, nije to učinio pa je, po Hitrecovu mišljenju, prekršio radnu obvezu.
Kasnije će se tijekom sudskog postupka doznati kako je još u svibnju 1994. godine Begović zbog svog ponašanja dobio rješenje o otkazu, no ta je drastična mjera odgođena za godinu dana. Kažnjen je jer je šest mjeseci ranije, u studenome 1993. na posao došao pod utjecajem alkohola, a osim toga njegovo ponašanje loše je utjecalo na međuljudske odnose u kazalištu, barem je tako tvrdio Hitrec. Begović je prema ravnateljevim riječima vrijeđao glumce, neodgovorno obavljao poslove propagandista, sustavno se necivilizirano ponašao i time štetio ugledu kazališta. Zbog toga u prvom trenutku nije odmah dobio otkaz, već je dobio još jednu šansu da ispravi svoje ponašanje u idućih godinu dana.
Prva pogreška u otkazu
Međutim, kako nije ni do Božića 1995. dovršio monografiju o "Trešnji", Hitrec više nije imao strpljenja. Odmah mu je dao otkaz. Nekako u isto vrijeme iz kazališta "Trešnja" otpušten je i glumac Đorđe Rapajić. On nije krenuo u pravnu bitku zbog svog otkaza, iako je do smrti 2000. godine iznimno teško živio. Begović je pak na sudu uspio dokazati da je otkaz bio nezakonit.
Jedna od prvih pogrešaka što je utvrđena na sudu, bila je činjenica da ravnatelj Hitec nije zatražio mišljenje sindikata o otkazu koji je uručio. U to vrijeme sindikalni povjerenik kazališta "Trešnja" bio je glumac Slavko Juraga. No, što se događalo te 1995., Juraga je dobio priliku na sudu posvjedočiti tek u siječnju ove godine. Inače, radni spor koji se pokreće zbog sumnje u nezakonitost otkaza, po zakonu je žuran. A Begovićev je trajao 22 godine.
Nagomilane kamate
Do 2003. godine održavano je tek po jedno sudsko ročište godišnje. Odvjetnici Jelena Batarelo i Vanja Peh, koji su zastupali Begovića, nudili su još tada kazalištu nagodbu, no odvjetnici kazališta nisu pristajali. A sudski troškovi i kamate na neisplaćene iznose su rasli.
Posutpak se i nije činio posebno složen. Osim ispitivanja svjedoka, sud je trebao samo analizirati pravilnik o unutarnjem ustroju kazališta, te onaj što je regulirao odgovornost njegovih djelatnika. Pregledana je i famozna monografija "Trešnje", koja je na kraju i objavljena 1999. godine, Begovićeva radna knjižica, njegova platna lista... U vrijeme dok se još nadao nešto bržem rješenju spora, Begović je 2004. godine napisao požurnicu sudu. Podsjetio je na zakonsku obvezu o žurnosti rješavanja tužbe zbog nezakonitog otkaza, no umjesto presude njegov slučaj tek prelazi k drugoj sutkinji Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ona nastavak procesa zakazuje u listopadu 2008. godine. Iduće ročište bilo je 2009., pa još jedno godinu kasnije. Hitnosti postupanja dakle nema.
Prva sudska presuda
Prva presuda, kojom je odbijen Begovićev zahtjev za vraćanjem na posao, donijeta je 1. prosinca 2015. godine. Sutkinja u njoj zaključuje da je Begović zapravo zakasnio s podnošenjem tužbe, no nakon žalbe njegovih odvjetnika, Županijski sud u Zagrebu ponovno računa dan od otkaza do podnošenja tužbe. Zbog jednog uskršnjeg ponedjeljka, koji je bio neradni dan, utvrđuje da je sve učinjeno unutar zakonskog roka. Ta odluka donijeta je u svega tri mjeseca.
Nakon što je slučaj vraćen nižem sudu na ponovno odlučivanje, nastavak se zakazuje tek osam mjeseci kasnije, 29. studenoga 2016. U siječnju iduće godine ispitan je Juraga, koji je izjavio da se ne sjeća je li Hitrec od njega kao sindikalnog povjerenika tražio mišljenje o Begovićevu otkazu.
Iskazi glavnih svjedoka
Ni sam Hitrec u svom se iskazu nije mogao sjetiti je li dobio očitovanje sindikata, a kazalište sudu nikada nije dostavilo potvrdu iz koje bi bilo vidljivo da je sindikalni povjerenik kontaktiran. Iz Hitrecova svjedočenja sud, kako stoji u presudi, nije mogao zaključiti ni je li Begović doista imao rok za finalizaciju monografije o kazalištu "Trešnja". U prilog rasplitanju te dvojbe nije išao ni iskaz urednika Borisa Grbina koji je rekao da je Begović imao godinu dana da završi pisanje monografiju, dok je Vladimira Vrhovšek, koja je neko vrijeme obnašala dužnost ravnateljice kazališta, ustvrdila da je rok za dovršetak monografije bio Božić 1994. jer je tada bilo predviđeno otvorenje "Trešnje", ali je odgođeno.
Isplata zaostalih plaća
I kako sud na kraju nije saznao do kada je točno Begović imao rok za pisanje monografije, niti je li ga prekršio, otkaz što ga je zbog toga dobio ocijenjen je nezakonitim. Takvu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu potvrdio je i zagrebački Županijski sud i "Trešnja" je Begovića morala vratiti na posao.
Begović je doduše odlučio kako ostaje u mirovini i neće se vraćati na staro radno mjesto, ali očekuje da mu bude isplaćen cijeli iznos iz presude - 741.000 kuna. Trećinu iznosa kazalište je u posljednjih nekoliko mjeseci i isplatilo. Zapravo je to umjesto njih učinio grad Zagreb. Trenutačno novca za isplatu, kažu mu, nemaju. Begović ima pravo i ovršiti račun kazališta, no za sada to nije odlučio učiniti.
