Iz Ukrajine su nam se javili i pripadnici Crvenog križa. Svima njima zajedničko je jedno. Želja da pomognu, bez obzira na svoju funkciju.
Papučice koje će grijati stopala ukrajinske bebe. Nitko ne zna
koje, ali svima kao da je njihova rođena, a ukradeni su joj prvi
dani života. I to je ovdje u gimnastičarskom klubu nit
vodilja.
"Jako mi je drago da možemo sudjelovat u ovakoj situaciji, da
možemo nekog drugog učinit sretnim. Dosta dječje robice, više
onako za bebe, bodići, majice dugih rukava", govori
Monika Šahini iz Rijeke.
Gimnastičarski klub na riječkom Belvederu samo je jedno od mjesta
na koje ljudi donose humanitarnu pomoć. Kamere
RTL-a snimile su Juliju
koja je Ukrajinka. Zabrinuta je za obitelj i prijatelje. Dok
volontira osjeća kao da im je bliže.
"U gradovima gdje sada trenutno idu borbe do njih mora doć
konkretno topla roba, tople čizmice, dječja roba, deke",poručuje
volonterka Julija Ljubančić.
"Najpotrebnije su, nažalost, medicinske potrepštine, zavoji gaze
i takve stvari. Naravno i hrana i higijenske potrepštine",
objašnjava Dolores Smolčić, organizatorica
humanitarne pomoći.
U Rijeci, kao i drugim gradovima, ljudi su neumorni. Sve što je
prikupljeno ide za Zagreb, a iz Zagreba brojni konvoji prema
Ukrajini.
A Hrvatski Crveni križ u Ukrajinu je jučer stigao preko rumunjske
granice.
"U naše društvo Crvenog križa Černivci, kako bi definirali slanje
i primitak humanitarne pomoći. Kao što vidite puno je ljudi koji
čekaju prelazak. Nose vrećice u kojima nose cijeli svoj život",
kaže Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog
Crvenog križa.
Susret s kolegama iz Ukrajine, Turske i Rumunjske. U ovakvim
trenucima granice ne postoje.
"Moramo živjeti s našim susjedima. To na naša pleća stavlja
dodatne dužnosti", rekao je Kerem Kinik,
potpredsjednik Međunarodne federacije Crvenog križa.
No želja da pomognu, nadilazi dužnosti. Ovo su, prije svega -
dobri ljudi.