Masovni odaziv građana za legalizaciju je izostao, što zbog previsoke naknade, brojne dokumentacije koju treba prikupiti, ali i činjenice da neki smatraju da legalizaciju ne bi trebali platiti vlasnici objekata (stanova) nego investitori.
Takvog su mišljenja i naši čitatelji koji žive u nelegalnom objektu na Trešnjevci u Zagrebu. Zbog svog problema obratili su se Stručnom timu Danas.hr-a.
Svatko je radio sve što je htio
"Investitorima se pogodovalo, a sad drugi trebaju platiti njihove greške. Pa zar to ne bi trebali platiti oni koji su novce strpali u džep, a ne prevareni kupci? Postojali su zakoni prema kojima su investitori mogli graditi kako su htjeli, a da ih nitko nije pitao za osnovne papire, i sad tu grešku moramo platiti mi kupci", kaže nam Krešo Kadija, koji je zajedno sa suprugom 1997. kupio stan u manjoj zgradi na Trešnjevci. Prema tadašnjem zakonu, prisjeća se Kadija, bilo je dovoljno podnijeti zahtjev za lokacijskom dozvolom, koja se u velikoj većini slučajeva odobravala, ali investitori u pravilu nisu podnosili, jer nisu ni trebali, zahtjev za građevinskom dozvolom, a na osnovi koje bi se mogla dobiti i uporabna dozvola, kojom objekti postaju legalni.
U Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja kažu da je i ranije bilo potrebno pribaviti sve dozvole.
"Građevine sagrađene nakon 15. veljače 1968. mogu se smatrati legalnima jedino ako su građene temeljem odobrenja propisanih zakonom. Ta su odobrenja imala različite nazive, ali je potpuno netočan navod da je bilo kad za gradnju stambenih zgrada bila dovoljna lokacijska dozvola, tj. da nije bilo propisano niti je trebalo nakon lokacijske dozvole pribaviti bilo građevinsku dozvolu bilo potvrdu na glavni projekt, te potom uporabnu dozvolu ili uvjerenje o uporabi. Isto tako, zakon je jasno definirao obveze svih sudionika u gradnji, projektanta, izvođača radova, stručnog nadzora, investitora i vlasnika same građevine", navode u Ministarstvu graditeljstva.
Ekonomist, ali i, kako sam kaže, čovjek s iskustvom u "legalizaciji" nekretnina, član našeg Stručnog tima Josip Tica ocjenjuje da se radi o vrlo složenom problemu, za koji, doduše, postoje vrlo jednostavna rješenja, ali se u Hrvatskoj još nitko s tim problemom nije pozabavio na ozbiljan i interdisciplinaran način.
Profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu mišljenja je da bi prvi korak, kada je u pitanju legalizacija objekata, trebao učiniti resorni ministar Ivan Vrdoljak. Savjetuje mu da natjera lokalne uprave da u gruntovnicu uknjiže samo ceste koje postoje u katastru.
"Možda kad ljudi vide da je država počela legalizirati svoje objekte, počnu i oni", kaže stručnjak za nekretnine.
Čisti papiri ne opravdavaju trošak legalizacije
Ključno pitanje je, ističe, što građani dobivaju legalizacijom. Kako sada stvari stoje, to nije puno.
"Nitko im ništa nikada nelegalno nije srušio, a čisti papiri im u biti trebaju samo ako misle dizati hipotekarni kredit ili prodati nekretninu kupcu koji će podignuti hipotekarni kredit. U praksi se, nažalost, pokazuje da razlika u cijeni objekata s čistim i neriješenim papirima ne opravdava trošak legalizacije", zaključuje Tica.
Ivanka Kadija smatra da se Zakonom o legalizaciji ne pomaže kupcima nelegalnih nekretnina.
"Novim Zakonom o legalizaciji kažnjeni su prevareni kupci. Ova Vlada opet želi kažnjavati nas za nešto što smo teško stekli", kaže Ivanka Kadija. Priznaje da je njihova greška što kao kupci nisu inzistirali da se u kupoprodajni ugovor ugradi klauzula da je objekt legalan, odnosno da ima građevinsku i uporabnu dozvolu. No, tvrdi da im devedesetih godina, kada su kupovali stan, uopće nije bio omogućen uvid u dokumentaciju kojom bi se moglo provjeriti ima li neki objekt sve potrebne "papire".
Supružnici Kadija kažu da je problem što bi oni, ako se odluče za legalizaciju, trebali platiti i dio troška drugih stanara, jer svih sedam obitelji, koliko ih živi u njihovoj zgradi, nije zainteresirano za legalizaciju. Po svemu sudeći, njima ne smeta što će ostati zarobljeni u svojim stanovima koje neće moći prodati niti provoditi druge imovinsko-pravne radnje.
"Cijeli državni sistem je bio umrežen u ovakve prijevare kupaca nekretnina, jer moj je stan etažiran – ali je nelegalan", zaključuje Ivanka Kadija.
Samo 9 posto riješenih zahtjeva
Prema informacijama resornog Ministarstva, do 15. srpnja ukupno je zaprimljeno 12.574 zahtjeva za legalizaciju objekata. Od čega su 1.164 zahtjeva ili 9,26 posto pozitivno riješena. Ukupno je obrađeno 9.994 zahtjeva, 791 zahtjev je odbačen, a 625 ih je odbijeno.
Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama bio je na snazi od kolovoza 2011. do kolovoza 2012., tj. do donošenja novog zakona koji omogućuje bitno jednostavniji postupak legalizacije. Ukoliko procijene da je za njih novi zakon povoljniji, podnositelji zahtjeva po starom zakonu mogu postupak završiti po novom, objašnjavaju u Ministarstvu.
Profesor Ekonomskog fakulteta i član našeg stručnog tima Josip Josip navodi ključne razloge koji dovode do gomilanja nelegalnih neriješenih slučajeva:
1. Prosječna obrazovana osoba u Hrvatskoj jednostavno nema dovoljno znanja kako bi razumjela pravnu problematiku vezanu uz rješavanje problema vezanih uz ishođenje vlasničkih listova u imalo kompleksnijim situacijama. Primjerice, velika većina ugovora o kupoprodaji u nekim zagrebačkim naseljima je napravljena na način da je predmet kupoprodaje broj čestice iz katastra, a ne iz gruntovnice, a da ne govorimo o tabularnim izjavama, jedinstvu nekretnine, generacijama neprenesenim vlasništvima itd…
2. Situaciju pogoršavaju geodeti koji naplaćuju i puštaju u proceduru npr. elaborate o usklađenju katastra i gruntovnice za koje unaprijed znaju da će biti odbijeni na gruntovnici, a proći će samo na katastru (zbog nesređenih vlasničkih odnosa). Sukladno tome, ljudi problem ne razumiju, a kako geodeti ne garantiraju da će završiti proces i na katastru i u gruntovnici, onda im više ni ne vjeruju.
3. Odvjetnici za razliku od geodeta jasno daju do znanja koliki su troškovi i koliko je dugotrajna procedura za, primjerice, ponovo pokretanje ostavinskih rasprava, za utuživanje dosjelosti ili za ispravne postupke. Zbog skupoće postupaka ljude najčešće odgovaraju od pokretanja procedure.
4 Na pojedinim područjima postoje dodatni problemi. Tako primjerice na zagrebačkoj Trešnjevci, Dubravi ili podsljemenskoj zoni većina prometnica je u privatnom vlasništvu u gruntovnici, iako su u katastru uknjiženi putovi već desecima godinama. Postavlja se pitanje, mogu li ljudi uopće napraviti usklađenje katastra i gruntovnice ako to nije učinio grad ili županija s kojima graniče njihove parcele.
5. Uglavnom, ljudi suočeni s cijenom odvjetničkog dijela posla i poučeni iskustvom od geodetskih "poluproizvoda" koji zapnu na gruntovnici, najčešće odustanu od pokušaja da išta naprave.
Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
