Scena slična ovoj odigrala se u srpnju 2014. godine. Padala je kiša, pod je bio mokar, a za to nigdje nije bilo oznake. Dovoljno za presudu u korist Riječanke. 

Tužiteljstvo se pozivalo na pravilnik o zaštiti na radu. Prljav i mokar pod opasan je po život. 

Otišli smo ispred zgrade u kojoj je pala Riječanka, točnije unutar nje u šalter Sali. Obrana je pokušala pobiti njezinu tužbu, išli su, dakle, na način, na tu kartu da je ona imala dvije proteze u koljenima, bila je srčani bolesnik i da joj je moglo pozliti i da se zbog toga mogla dogoditi ustvari nezgoda.

Nakon ozljede i ugradnje umjetnog kuka jedna joj je noga kraća, a kost na slomljenoj ruci krivo je zarasla. Sličnh slučajeva, kažu stručnjaci, ima puno. Ali, rijetko se tko odlučuje tužiti državu.

"Oni koji vjeruju da imaju osnova za uspjeh opet se ne odlučuju za to prije svega zbog dugotrajnosti, neizvjesnosti sudskih postupaka, a neki uspiju i ostvarit. Tako evo, ova je osoba uspjela ostvarit i ja sam čim mi je predođeno činjenično stanje ja sam rekao da je prvostupanjska presuda bila u korist te osobe i ispostavilo se da je", kazao je odvjetnik Veljko Miljević.

"Ima šeprtlja koji bi i tako pali, a ima i onih koji se možda skliznu. Ako se skliznula na nešto tu pa je to uzrok, a nije bilo upozorenje, onda je s pravom dobila po mom mišljenju", smatra Radojka iz Rijeke.

Ako presuda postane pravomoćna - država će ženi morati isplatiti 50 tisuća kuna.