Tek što je prije nekoliko dana započela strojna sječa i izvlačenje zaraženih marjanskih stabala, Franjo Zbašnik iz tvrtke "Matima project" već uviđa da su posljedice djelovanja potkornjaka puno veće nego što se u početku najavljivalo.
Obišao je šumu i prema onom što je vidio bez stabala bi moglo ostati čak pola Marjana. "Od gotovo 200 hektara šume, nisam obišao niti deset posto, ali vidim da ima puno suhih i zaraženih stabala, te drveća koja leže na podu. Zaražena stabla su označena, međutim, mislim da se tu radi o još većem broju pa će se morati raditi dodatne oznake. Puno je neoznačenih borova na kojima su gljive, a one su prvi uzročnik bolesti", utvrdio je Zbašnik za Slobodnu Dalmaciju.
Iskoristivi materijal od sječe
Govoreći o težini i zahtjevnosti terena na Marjanu rekao je da je veći problem to što "udruge ne dopuštaju gradnju infrastrukture". Vlasnicima privatnih parcela, pojašnjava, potrebno je objasniti nužnost pristupa šumi tako da sječa i izvlačenje stabala bude jednostavnije.
"Nisam ugovarao ovaj posao i nisam bio prisutan na tim razgovorima, ali da sam bio, vjerojatno bih rekao da su vlake neizbježne. Ne one kakve na drugim lokacijama širom zemlje rade 'Hrvatske šume', nego putići širine od jednog i pol do dva metra kako bi mogli proći mali strojevi, kako bi se moglo lakše raditi. Naposljetku, kad bi se te staze uredile, mogle bi se odlično iskoristiti. Materijal od sječe isto se može iskoristiti za sprave za djecu, ljuljačke, klupe...", pojasnio je za Slobodnu dugogodišnji radnik u šumarstvu.
'To je tek početak'
Zbašnik kaže kako se takvu putevi kasnije mogu iskoristiti za biciklizam, šetnju, rekreaciju, poučne staze za turiste, djecu i odrasle. Projekt za puteve na Marjanu je navodno postojao, no prema Zbašnikovim riječima usprotivile su mu se neke udruge .
"Znam ja kako ljudi doživljavaju sječu, ali to je tek početak. Kad se to počne uređivati, kada se krenu rezati grane, neće to izgledati katastrofalno. Ako se siječe pametno, puno se može napraviti. Ima puno pomlatka stabala koja traže zrak, jer je iznad njih sjena i treba je pomalo otvarati. Nakon dvije ili tri godine, kad se stabljike oporave od stresa – bit će tu nešto", pozitivan je na kraju.
