Ovo se pitanje provlači još od vremena mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak RH, ali se konačni dogovor ne nazire. Hrvatska strana želi granice u granicama katastarskih općina, a srbijanska misli kako je normalno da se granica proteže sredinom Dunava.
Katastarskog hrvatskog teritorija na lijevoj dunavskoj obali
neusporedivo je više nego srbijanskog s desne - hrvatske riječne
obale. I dok je hrvatski teritorij u Srbiji bogat šumom i plodnim
zemljištem, devetstotinjak hektara srpskog teritorija u Hrvatskoj
većinom je neplodno. U katastarskim planovima stoji kako se s
lijeve strane Dunava nalaze dijelovi k.o. Draž (Karapanđa i
Kenđija), dijelovi k.o. Zmajevac (Kalandoš i Šmaguć koji se
prostiru do pokućnica Bačkog Monoštora), potom Adica, Kazuk i
Zmajevačka kučka, kao i dijelovi k.o. Kopačevo (Poluostrvo,
Varošviz, Zverinjak i Srebrnica). Ukupno je to desdetak tisuća
hektara, dok je, za usporedbu, površina katastarske općine Osijek
6576 hektara, podsjeća
Glas Slavonije.
U veljači prošle godine Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar
Vučić dogovorili su se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine
pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome,
obratit će ne nekom međunarodnom sudu. Zadano vrijeme, doduše,
nije prošlo, ali je suglasje daleko.
Pozicije su najudaljenije upravo kada je u pitanju razgraničenje
na Dunavu. Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih
poslova, Nemanja Stevanović, ujedno i nacionalni
koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, kazao je
u intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva
riječna otoka - Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb,
prema njegovu mišljenju, inzistira na rješenju koje je suprotno
međunarodnom pravu.
''U pitanju Dunava slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne
slažemo zato što problem vidimo potpuno drukčije. Oni ne žele
promijeniti stajalište koje je potpuno u suprotnosti s
međunarodnim javnim pravom'', rekao je Stevanović, dodavši kako
nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti
bez suda. Smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu
'izvanpravni čimbenici', odnosno ako Hrvatska ne bude koristila
svoje članstvo u EU-u za 'ucjenjivanje'.
''Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, optimističan sam,
ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba
biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom,
niste veliki optimist'', prenose riječi Stevanovića, koji
smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim
sudom neće pristati na takvu opciju, nego da će se, ako do toga
dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.
Beograd, osim što predlaže već spomenuto rješenje (granica
sredinom Dunava), podsjeća još kako je takav princip o granici
između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen
i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i
Bugarske te Mađarske i Slovačke. Stevanović, ipak, dodaje da je
na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine
došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu
granice.
Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini,
odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno
istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim
osamostaljenjem postala i državna. ''Stajališta i zahtjevi
Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s
međunarodnim pravom'', kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se
u budući bilateralni ugovor o granici ugradi 'bivša republička
granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već
postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije'.
Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar.
Sličan odgovor od MVEP-a još krajem 2017. godine dobio je i Glas
Slavonije. ''Naše se stajalište temelji na međunarodnom pravu,
uključujući i mišljenje arbitražne komisije za bivšu Jugoslaviju
iz 1991. godine (Badinterova komisija) - prema kojem su granice
bivših republika SFRJ danom osamostaljenja novih država postale
međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom. Bivša
međurepublička granica (danas međudržavna granica) između
Hrvatske i Srbije, kako u Srijemu tako i na području rijeke Dunav
(Kenđija, Karapandža, Šarengradska ada, Vukovarska ada, područje
u blizini Apatina), bila je i jest precizno utvrđena i proteže se
rubnim granicama katastarskih općina koje su ujedno bile i
vanjske granice administrativno-teritorijalnih jedinica svake
republike''. odgovorili su iz Ministarstva.
MVEP također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se
Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih
stajališta o potrebi poštovanja bivših republičkih granica, kao
jednog od temeljnih načela međunarodnog prava te da to primijeni
pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema
Hrvatskoj, jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice,
u području Srijema.
Hrvatska strana dodaje da je na njezin poziv u Zagrebu, u lipnju
2018. godine, održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj
prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine: ''Sada
očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se
da će ona biti održana uskoro''.
Jedni od glasnijih o pitanju rješenja pitanja granice zasigurno
su u Zajednici povratnika Hrvatske. Oni smatraju da granica ne
smije ići sredinom dunavskog plovnog puta, nego isključivo po
katastarskim granicama.
