Dok američko gospodarstvo prolazi najveću krizu od one 2008., a Obama pokušava spasiti što se spasiti da; dok Europska unija pokušava dokučiti što raditi sa svojom ekonomijom; dok 98 posto hrvatskih građana smatra ekonomsku situaciju doma lošom, četrdesetogodišnji nezaposleni pomorac Stipe Marušić iz Trogira i njegova braća pokušavaju prodati svoj otok Sridnja Kluda u trogirskom arhipelagu koji je pripadao još njihovom pradjedu.
Cijela priča odmah je poslužila kao poligon za izbrijavanje tripova o "rasprodaji hrvatske obale strancima", "očuvanju didovine" i sličnim patetično-domoljubnim pizdarijama. Forumaši već dovode u pitanje domoljublje Stipe Marušića, inače hrvatskog branitelja, a pitanje je trenutka kad će se oglasiti i kakav predstavnik države da patetično odrecitira kakvu tugaljivu žalopojku o tome kako država, koja inače ima pravo prvokupa, nema love da sama otkupi otok. Pri čemu će, siguran sam, apelirati na hrvatske građene da ipak ne prodaju "hrvatske bisere, didovinu itd. i sl.", iako im neće znati obrazložiti zbog čega točno da to ne rade.
Skidanje papi svih svetaca s neba
Ljudi koji se drogiraju klapskim pjesmama, žive u ideologiji "krvi i tla" i svojoj djeci žele da im "kušin bude stina", valjda se boje da će strani vlasnik remorkerom odvući otok do svoje države, da će to prestati biti hrvatski teritorij, pa su spremni kukom i motikom krenuti na čovjeka koji naprosto želi prodati ono što je njegovo.
Dokle ta "ljubav prema tlu" ide, govori i slučaj samostana Dajla, kad su i najtvrdokorniji katolici, koji su samo koji mjesec prije doživljavali masovne orgazme pri pogledu na papu "uživo", tom istom papi skidali sve svece s neba jer je "tija naše dat Talijanima". U cijelom tom ludilu oko apstrakcija kao što su "hrvatska obala, hrvatski otoci i očuvanje baštine", kako to obično biva, previde se jako konkretni razlozi zbog kojih naš čovjek taj otok uopće prodaje.
Stipe Marušić ima tri zanimanja (mehaničar, strojobravar, pomorac), a kao branitelj ima prednost pri zapošljavanju. Unatoč svemu tome, čovjek je nezaposlen. A ima troje djece koje treba i hraniti i odškolovati. Kako kaže, naprosto je prisiljen na prodaju spornog otoka. Ili plastičnije, ne prodaje ga da bi si kupio jahtu, skuter, auto... nego da bi sebi i djeci osigurao kakvu-takvu egzistenciju.
Fuchs Genijalni
Pa ajmo sada vidjeti što će se dalje događati. Kako s lovom koju će naš Stipe od prodaje eventualno dobiti, kao i s otokom kad ga novi vlasnik eventualno kupi.
Lova će, kaže Stipe, otići na obnovu obiteljske kuće u kojoj živi i na školovanje djece. Što to "školovanje" konkretno znači? U Dalmaciji, najčešće kupnju nekretnine u Zagrebu plus troškovi studija. Zahvaljujući Fuchsu Genijalnome, velik dio te love će završiti u proračunu jer studiranje, što god Fuchs o tome govorio, neće biti besplatno.
A kupnja nekretnine? Svi već znamo tko je sve i kako gradio stambena naselja po Zagrebu. Pa će još veći dio love od prodaje pradjedovog otoka, tog "hrvatskog bisera", kad Stipe bude djetetu koje studira u Zagrebu kupovao stan, završiti u džepu nekog kontroverznog poduzetnika koji se po izlasku iz zatvora odlučio okušati u građevinskom biznisu, ušao u deal s politikom, određivao GUP-ove kako mu je prnulo, a onda na prenamijenjenim zemljištima gradio stanove kojima otpadaju fasade nakon prvih kiša.
A što će biti s otokom? Kad uđemo u EU, kako stvari stoje, dogodit će se scenarij sličan onom u Grčkoj, to jest bit će dozvoljena gradnja na velikom broju naših otoka koji se trenutačno vode kao poljoprivredna zemljišta, pa će novi vlasnik kupljeni otok moći prodati po znatno većoj cijeni od one za koju ju je kupio.
Ukratko, u cijeloj ovoj priči, Stipe Marušić imat će najmanje koristi, okoristit će se proračun, kontroverzni graditelji stanova i ulagači u hrvatska zemljišta. Pa će se još jednom potvrditi stvar koju je znao vjerojatno i Stipin pradjed – da sirotinja uvijek najebe.
