Ako se na polju knjiga o samopomoći ikad dogodi revolucija u vidu knjige u kojoj će se svi ti silni praktično-psihološki savjeti početi aplicirati ne više na pojedinca nego na društvo u cjelini, siguran sam da će se dogoditi u Hrvatskoj. Knjiga će se vjerojatno zvati Kako pobijediti korupciju i recesiju u dvanaest koraka ili još bolje Na putu prema putu izlaska iz recesije. Odlično će stajati uz fejk Fendi torbicu, reklamirat će je američki Glamour, a napisati grupa autora sastavljena od hrvatskih biskupa, članova Uprave HAC-a i gospodarskih eksperata iz Vlade.
Među knjigama o samopomoći, naravno, ima boljih i lošijih uradaka. Ali, poruke su, u principu, dosta slične i mogle bi se svesti pod sljedeće – posvetite se sebi, meditirajte, odagnajte crne misli i, ključna stvar – mislite pozitivno.
Princip se primio i u menadžerskim krugovima. Svaka knjiga o poslovnom uspjehu u dvanaest koraka ima sličnu mantru – ulažite u sebe, budite proaktivni i mislite pozitivno. Nema većeg grijeha nego nadređenom ili kolegi koji se upravo pojavio sa spektakularno dobrom idejom pronaći rupe u izvedbi. Odmah si optužen za negativan stav. Siguran sam da je i na Wall Streetu bilo ljudi koji su upozoravali na nadolazeću kataklizmu, ali bi ih nadređeni ušutkao istom optužbom. Čisti teror pozitivne misle.
U radikalnim izvedbama koje su primjenjivali i još uvijek primjenjuju kojekakvi nadriliječnici, znalo je dolaziti do tragikomičnih situacija, u kojima nadriliječnik čovjeku koji boluje od neizlječive bolesti zabrani upotrebu svih lijekova koje mu je propisala službena medicina i počne raditi na autosugestiji, s ciljem da izignorira bolest pa će se ona, je li, sama od sebe povući.
A sada nagradno pitanje – mogu li se ovi principi primijeniti na društvo u cjelini, a s ciljem da ignoriranjem korupcije i recesije one nestanu same od sebe? Ne znam, ali se počelo raditi na tome, što je signal da smo neizlječivo bolesni.
Počnimo s meditacijom. Hrvati, naravno, neće paliti mirisne štapiće i ponavljati "om". Oni će se pomoliti. Vratimo se malo u prošlo ljeto, u vrijeme Velike Gospe. Tom prilikom je premijerka Jadranka Kosor izjavila kako se u crkvi Gospe Sinjske molila za izlazak Hrvatske iz krize. Samo par tjedana ranije, ministar financija Ivan Šuker provalio je i to kako će se Hrvatska iz krize izvući uz Božju pomoć. Da se ne radi o izdvojenim incidentima, shvatili smo prošlog utorka kada je u Jasenovcu održana sveta misa u čast Gospe Kraljice Mira, a za oporavak gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Tom prilikom je saborska zastupnica Marijana Petir izjavila sljedeće: "...nije dovoljno samo raditi, treba i moliti, a gospodarskoj treba prethoditi duhovna obnova."
Ukratko, na meditaciji se ozbiljno radi. Sljedeći korak – odagnajmo negativne misli i mislimo pozitivno. Čitaj, 'ko zucne o recesiji i korupciji – peder! Čujmo što o tome imaju reći hrvatski biskupi. "Ako vlast obećava uhićenja i procese, oporba još više uhićenja i procesa, ako mediji donose presude i vode 'procese' ljudima, što se kod nas već duže vrijeme događa, tada je rezultat takve djelatnosti opet društvena nesigurnost koja rađa političku nestabilnost, pravnu nesigurnost i gospodarsku stagnaciju." Čista praktična psihologija – 'ajmo izignorirati korupciju jer ako povjerujemo da nje u stvari nema, osjećat ćemo se politički stabilnije, pravno sigurnije i gospodarski prosperitetnije.
Vlada, pak, ovaj princip primjenjuje na gospodarskim temama. Prema pisanju Novog lista, na nedavnom sastanku Željka Rohatinskog i čelnika Europske središnje banke (ECB) Jean-Claudea Tricheta, Trichet je poručio kako u ovakvim uvjetima Hrvatska ide ravno u katastrofu. A sad najbolji dio – "Poruku čelnika ECB-a", kaže Rohatinski, "još nije stigao prenijeti Vladi, nije bilo prilike, budući da već dulje vrijeme s Vladom nije u kontaktu". Kao i Rohatinski, sličan problem, navodno, ima i misija MMF-a, koja se nalazi u redovnom posjetu Hrvatskoj, ali ne može do premijerke ni ministra financija, stoji u Novom listu. Vlada, dakle, nakon meditativnih misa i molitvi, sada intenzivno radi na ignoriranju crnih misli i pozitivnom stavu.
Vratimo se sad opet malo na korupciju. Uprava HAC-a je ove praktično-psihološke principe odlučila fino staviti na papir u obliku Pravilnika o radu, koji je predložila Radničkom vijeću. U njemu su, između ostalog, poslovnom tajnom proglašeni i podaci o provedbi postupaka javnih nabava, "osim javno oglašenih", zatim kalkulacije troškova građenja, održavanja i usluga, ugovori o kreditima (osim javno oglašenih), kao i sklopljeni ugovori o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti – svi oni grmovi u kojima leže korupcijski zečevi. Tko propjeva, tko bude širio loše i crne vijesti o firmi, bit će kažnjen. Time će, ako ovaj pravilnik prođe, teror pozitivne misli dobiti i svoje zakonsko uporište.
Sve skupa – naznake opće katastrofe i očaja. Došli smo do stadija u kojem je onaj bolesnik s početka teksta, od kojeg je službena medicina digla ruke, pa se sad u očaju lovi za bilo kakav alternativni pristup rješenju svog problema. Sa svim ovim postupcima, i biskupa, i Vlade, i na koncu HAC-a, institucije ove države počinju nalikovati na one nadriliječnike, koji nas pozivaju na meditaciju i autosugestiju – izignorirajmo probleme, pomolimo se i nadajmo se da će nestati sami od sebe.
