Kanižaj je preminuo u nedjelju u KB-u Dubrava, a pogreb će se održati danas u 15 sati na groblju u Čučerju.
Penjački klub jučer je na svojim službenim internetskim stranicama objavio i In memoriam za Igora, koji donosimo u cijelosti:
'Fric je već spasio jedan život...'
"U četvrtak u ranojutarnjim satima se naš prijatelj Fric teško ozlijedio prilikom nevine zabave u prostorima boldera u Čučerju. Pao je s gimnastičkih ruča i ozlijedio glavu. Unatoč brzoj reakciji prijatelja i bolničke ekipe, ipak nije uspio savladati ozljedu, te je u nedjelju preminuo na bolničkom odjelu. Kao što Fric nije nikad bio običan momak iz susjedstva, niti ovo nije moglo proći samo tako. Fric je već spasio jedan život...
Od svojih dječačkih dana se sjećam dva drska brata koji su uvijek tjerali nešto po svojem, igrali nogomet kad bi im se dalo ili lunjali okolo i stvarali gluparije na školskom igralištu. Kako je vrijeme išlo, tako smo se sve više susretali, izlazili van i dijelili zgode i nezgode u različitim dijelovima noći. Prije nekoliko godina Brle ih je jedne mamurne nedjelje pozvao na Kalnik i tako se rodila jedna mala legenda u zagrebačkom predgrađu. Momci, Fric, Robi, Medo i Dašo su drugi dan kupili opremu i vodič i odmah se vratili na Kalnik da bi se počeli penjati bez znanja o osiguravanju, ukopčavanju i težinama smjerova. Pa začas na Klek i po cijeloj Hrvatskoj. Čisti i prekrasan užitak u svemu što penjanje pruža.
'Fric je najposvećenije trenirao'
Godinu kasnije smo, zbog nemogućnosti treniranja i udaljenih lokacija u gradu, počeli zajedno graditi bolder u malenoj prostoriji u centru Čučerja. Fric je već tada preuzeo glavnu riječ u logistici, uredio osnivanje novog kluba preko kojega bi sve išlo i osnovao SPK Štrik gdje je preuzeo mjesto tajnika. Nastala je i dvorana, koja je automatski postala mjesto za trening i dogovore za penjanje, ali i mjesto za gledanje filmova i druženja koja bi se provukla daleko u noć. Bolder je bio ponuđen svim ljudima dobre volje da dođi trenirati, a nerijetko je poslužio i da se prespava ili preljubuje poneka siva i hladna noć. Svi smo članovi Velebita gdje je i Fric završio alpinističku školu, a Štrik se s vremenom pokazao kao vrlo bitan dio u radu AOV-a, u kojem se gotovo nijedna akcija nije mogla odigrati bez znoja i ruku Čučerjanaca.
Među svima nama Fric je najposvećenije trenirao, u upisnoj knjizi je bio gotovo svaki dan. Smršavio, radio na snazi, tehnici, čitao i radio na sebi općenito. Nedavno smo načinili novi smjer na Kompanju, a već smo u glavama slagali linije koje ćemo nadalje napraviti. Kao što je Fric vodio klub i održavanje dvorane, tako je nerijetko vodio, svojom nevjerojatnom energijom i entuzijazmom koji je isijavao iz njega, u akcije. U druženja, putovanja, ljetovanja i u nebrojene sate smijeha i nevjerice, ozbiljnih razgovora, povjeravanja i šala i svega onoga što čini fino tkanje prijateljstva i ljubavi među ljudima koji dijele slične životne nazore i ciljeve.
'Do zadnje sekunde smo vjerovali, ali je nesreća ipak bila jača'
Ovaj trenutak, ova sekunda i okolnosti koje su dovele do ove tragedije će ostaviti traga na svima nama. Danima smo strepili i svaku naznaku poboljšanja uzimali kao da je finalno ozdravljenje. Do zadnje sekunde smo vjerovali, ali je nesreća ipak bila jača. Nevjerojatno. Plemeniti čin koji su načinili tvoji roditelji i činjenica da netko sada živi zbog tebe nam je donekle utjeha, ali i pokazatelj kako netko može i u nesreći biti velik i suosjećati s drugima.
Nedostajat ćeš nam, Fric, bez tebe nikad više neće biti isto."
