Kao povjesničaru uopće mi ne smeta činjenica što gđa. Grabar-Kitarović ne zna baš najbolje hrvatsku povijest. Što u potpuno pogrešnom kontekstu koristi termine iz povijesti pa npr. navijačke huligane naziva 'orjunašima'. Što ne razumije povijesni kontekst pa 'one' koji su u svibnju 1945. pobjegli iz NDH naziva domoljubima. Što 'za dom spremni' unatoč konsenzusu 'lijevih' i 'desnih' povjesničara da se radi isključivo o ustaškom, ona smatra starim hrvatskim pozdravom. Šteta što te stvari ne zna, ali mi njezino neznanje ne smeta. Nije nažalost niti prva niti zadnja koja stavove o hrvatskoj povijesti gradi na izjavama nadripovjesničara, i koja se ne informira čitanjem međunarodno relevantnih historiografskih radova nego tekstova objavljenima na opskurnim internetskim portalima.
Kao čovjeku koji često putuje i nije uvijek u mogućnosti ući baš na sva mjesta na koja poželi ne smeta mi ni što se gđa Grabar-Kitarović slikala pred vanjskom ogradom Bijele kuće. I sam sam se slikao na istom mjestu jer, vjerojatno kao ni gđa Grabar-Kitarović, nisam bio pozvan da uđem pa da se slikam i s druge strane.
O ukusima se ne raspravlja
Ne smeta mi ni što je gđa Kolinda ušla u mušku svlačionicu i počela se grliti s igračima koji su taman bili spremni za tuširanje. Kao netko tko je trenirao nogomet, a nije imao slično iskustvo, mogu samo ljubomorno zamišljati kako izgleda kada u svlačionici nakon utakmice uz znojne suigrače ugledaš i dotjeranu žensku osobu. Uostalom vjerujem da ovakav potez ne samo da ne smeta niti jednom igraču, nego bi velik broj cura i žena dao sve na svijetu da se bar jednom u životu nađe u situaciji u kojoj je bila gđa Kolinda.
Kao nekome tko je od najmanjih nogu zaražen virusom rock'n'rolla ne smeta mi čak ni glazbeni ukus gđe Grabar-Kitarović. I sam sam odrastao na pjevačima koji su kroz svoje pjesme izražavali političke stavove. Ok, oni koje sam ja slušao pozivali su na mir, toleranciju i nenasilje, a nisu pozdravljali fašističkim pozdravima. Onima koje sam ja slušao nastupi su bili zabranjivani u diktatorskim nedemokratskim režimima, a njezinom omiljenom pjevaču u svakoj normalnoj demokratskoj državi. Ali, o ukusima, pa i glazbenima se ne raspravlja.
Druženje s upitnim personama
Ne smeta mi ni to što se u društvu gđe Grabar-Kitarović znaju naći i ljudi koji imaju (velikih) problema s hrvatskim pravosuđem i poštivanjem hrvatskog ustava. Jer, oni vjerojatno nizašto ni nisu krivi nego samo dijele sudbinu ovog napaćenog naroda kao žrtve podmetanja raznoraznih srbokomunista, udbaša i ostalih mučkih provokatora. Pa je i razumljivo da im, tako nepravedno osuđenima, ponekad popuste kočnice i da u samoobrani počnu prijetiti na nacionalnoj osnovi ili im izleti pokoja, malo sočnija, psovka. Čemu čuđenje što se u tom društvu našao i jedan markantni TV voditelj koji ima problema sa samopouzdanjem i pronalaskom puta do ženskih srdaca. Zato svi koji se s njim druže dobro znaju da on nacističku uniformu ne oblači iz ideoloških nego prvenstveno zavodničkih razloga. Kao i da ono bijelo koje policija kod njega zna pronaći nije nikakva droga, kako tvrde jugonostalgičari ljubomorni na njegove ljubavničke uspjehe, nego štaub šećer kojim ukrašava kolače kako bi impresionirao ljepši spol. Eto, nije mi smetalo ni što se gđa Grabar-Kitarović družila i s takvim osobama. Uostalom, neka prvi baci kamen onaj tko nema poznanika na međunarodnoj tjeralici ili u SS uniformi.
Dakle, ništa od gore navedenog što se u zadnjih nekoliko godina veže uz građanku Kolindu Grabar-Kitarović meni niti je smetalo, niti me smeta.
Ali mi često smeta, a ponekad me samo sram, kada se sve to veže uz Predsjednicu Republike Hrvatske.
