Bilo je to početkom veljače, oko podneva. Bruno Verkić, vozač pauka Zagrebparkinga, zajedno sa suvozačem vozio je Heinzelovom ulicom, u smjeru Kvaternikova trga, u centru Zagreba, kad je spazio da ih slijedi Passat sive boje, a onda je i vozilo na raskrižju s Maksimirskoj stalo tik do njih, vozač je izašao na cestu, krenuo sa salvom psovki, a kada je Verkić pitao o čemu se radi, gnjevni vozač Passata je uzvratio pitanjem: "Hoćeš li da te ubijem?" te uzeo sjekiru iz prtljažnika i pokušao otvoriti vrata pauka. Srećom, Verkić je zaključao vrata. Jer da nije, tko zna kakav bi bio ishod. "Čovjek je bio gnjevan, izbezumljen, vidjelo se da se spreman na sve…", prisjeća se tog dana Verkić.
S obzirom na to da su uspjeli snimiti registraciju Passata, Verkić je prijavio incident na policiji, i o tome postoji dokumentacija.
"Bio je to novi zastrašujući stres. Uvrede su, na žalost, naša svakodnevica. I na to se ne obazirem. Ali ovo je bio ozbiljan napad. Uopće nismo slutili što čovjek hoće. Nismo mu pokušali dići automobil. Ništa. Moguće da mu je pauk ranije dizao automobil pa se krenuo iskaljivati na nama. Ali to je suludo. Ionako imam ozbiljnih zdravstvenih problema, kičma mi je u strašnom stanju, prošao sam pet operacija i sada čekam šestu, plus ovo sa sjekirom… A onda sam doživio da referent zaštite na radu ne želi potpisati dokumentaciju za HZZO, da ne želi potvrditi da se napad dogodio na poslu, kako bih mogao ići na bolovanje. Potpisala je nadležna liječnica, išao sam i u Krizni centar na Rebru, ali sam se ponovno suočio s činjenicom da šefovi u Zagrebparkingu ne žele priznati stvarno stanje, ne žele biti podrška radniku kad je najteže", govori Verkić u razgovoru za Net.hr.
Smatra da njegov slučaj svjedoči o dugogodišnjem zapuštanju sustava u Zagrebparkingu, tvrtki koja posluje u okviru Zagrebačkog holdinga, koja je bila jedan od primjera zapošljavanja odabranih kadrova (posljednji poznati slučaj jest zbrinjavanje bliskog suradnika Milana Bandića, člana Bandićeve stranke, Patrika Šegote na direktorskoj poziciji iako se nikada nije bavio prometnom problematikom), a koliko je tvrtka bila instrumentalizirana za političke igre pisali smo na Net.hr-u u tekstu u kojem smo otkrili da je uoči izbora gradska vlast zabranila dizanje automobila po gradu "da se ne bi iritiralo građane".
Vozač pauka Bruno Verkić
'Nema kriterija po kojima se dižu auti'
"Veliki problem Zagrebparkinga je taj da uopće ne postoje službeni kriteriji po kojima se dižu automobili. To je ono kad se građani bune da je njima dignuto vozilo, a nije drugih deset koji su parkirani na identičan način. A uzrok tome je činjenica da Zagreb nema dovoljno parkirališta niti sređene prometnice. Jedno vuče drugo. Grade se kuće za koje nema dosta parkirališnih mjesta, oko bolnica nema dovoljno parkirališta… I u taj kaos se puštaju 'pauk' vozila, i sve ovisi o prometnim redarima i ekipi pauka. A mi smo onda izloženi gnjevu građana. Na psovke i uvrede se više i ne obazirem, ali tri puta sam ozbiljno napadnut. Jednom i ozbiljno ozlijeđen. No, to je samo vrh problema…", opisuje stanje u Zagrebparkingu Bruno Verkić.
On je, kaže, 2008. godine zaposlen u Zagrebparkingu kao zdrava osoba, a sada je potpuno razorenog zdravlja zbog uvjeta u kojima radi. Kičma mu je toliko oštećena da trpi neprestano bolove. Jednom mjesečno dobiva injekcije, tzv. blokade za kičmu, a na vlastitu odgovornost je prestao piti lijekove za bolove. Naime, nakon što mu je liječnica prepisala lijekove za bolove uslijedio je poziv na ponovni liječnički pregled za vozačku dozvolu – jer se ne smije upravljati vozilom ako se troše ti lijekovi. A njegov posao je vezan za profesionalnu vozačku dozvolu.
"To je zatvoren krug. Moja egzistencija je vezana za vozačku dozvolu. I silim se sve izdržati da je ne bih izgubio. Jer u Zagrebparkingu ne postoji nikakav uređeni mehanizam podrške osobama kojima je oštećeno zdravlje na poslu. Moja kičma je uništena na vozilima pauka, ali u firmi nitko nije predvidio da se takvi problemi rješavaju. Samo ih žele ignorirati", kaže Verkić.
Pokazuje nam i svu medicinsku dokumentaciju koja svjedoči o ozbiljnim zdravstvenim problemima. S obzirom na to da profesionalni vozači svake dvije godine moraju prolaziti rigorozni liječnički pregled, pitamo Brunu Verkića kako je moguće da on prolazi takve preglede. A on odgovara da je tri godine "pao" na takvom pregledu. Nadležna liječnica medicine rada nije dopuštala da osoba tako narušenog zdravstvenog stanja nastavi voziti pauka, te je Verkić – ostao neraspoređen. "Tako sam životario godinu dana. Nitko te ne doživljava. Nisu znali što bi sa mnom. Plaća mi je pala na tri, tri i pol tisuće kuna, a kao vozač pauka zarađujem šest, šest i pol tisuća. Bio sam na rubu egzistencije i molio sam prošle godine da opet idem na pregled, i nekako sam se provukao. Zato da mogu preživljavati, da se mogu vratiti na plaću vozača pauka", govori Verkić.
Stara vozila bez klime
Na pitanje je li se obratio kadrovskoj službi odgovara potvrdno. "Imam tri godine trgovačke škole, i tri godine prometne škole. Znam da to nije nešto, ali bio sam spreman na bilo kakvu prekvalifikaciju. Znam da je firma plaćala ljudima dodatno obrazovanje, za odabrane se nije pitalo, a meni su rekli da si sam moram platiti dodatno školovanje. A ja nisam imao od čega", kaže Verkić.
"I unutar sustava sve funkcionira po vezi i poznanstvu. Kod nas, recimo, bolje prolaze OPG-ovci. Neki od vozača imaju doma OPG, pa onda donesu šefovima košare povrća i svakakve robe – i za njih se odmah nađu i bolje smjene i bolja vozila. Ili dobiju bez problema slobodne dane u vrijeme berbe", tvrdi Verkić.
Sva "pauk" vozila su iste marke, ali postoje starija i novija. Na starijima, bez klime, kaže Verkić, ne može se niti prozor otvoriti, a novija su tzv. automatik, klimatizirana… Ali on unatoč svom teškom zdravstvenom stanju ne uspijeva dobiti takva bolja vozila koja bi mu značajno olakšala zdravstveno stanje.
"Zato jer nisam dio odabrane ekipe. Nemam OPG, nemam što donijeti. Niti bih nosio. Žalosno je u što se pretvorila tvrtka koja bi trebala uvoditi red na zagrebačkim cestama…", kaže Verkić.
Na pitanje upućeno upravi Zagrebparkinga (voditeljica je Ana Preost), zašto nadležni referent zaštite na radu, Branko Frančević, nije htio "potpisati" dokumente i potvrditi da je radnik na radnom zadatku doživio napad sjekirom, dobili smo suho obrazloženje da "prijavu ozljede na radu podnosi poslodavac ili samostalno radnik preko izabranog liječnika obiteljske medicine".
"Ako poslodavac ne podnese prijavu o ozljedi na radu, odnosno ako poslodavac smatra da ne postoje elementi za navedeno, prijavu je obvezan podnijeti izabrani doktor opće/obiteljske medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe (radnika) ili prema prijedlogu nadležnog doktora specijalista medicine rada s kojim Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima sklopljen ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite radnika", navedeno je u pisanom odgovoru, iz čega bi se moglo zaključiti da poslodavac nije smatrao da je došlo do ozljede na radu, ali ostaje nerazjašnjeno zašto "poslodavac" činjenicu da je osoba sa sjekirom u ruci pokušala otvoriti vrata njihovu vozaču u službenom vozilu tijekom radnog dana – ne smatra traumom s radnog mjesta.
Nadležna liječnica očigledno jest.
Pitali smo također kadrovsku službu Zagrebparkinga i sve koji bi se trebali baviti zaštitom na radu u tvrtki što ona poduzima da bi olakšala posao svom radniku s teško ozlijeđenom kralježnicom, koji je na listi čekanja za šestu operaciju.
Pitali smo može li ga rasporediti na drugi posao primjeren njegovu zdravstvenom stanju, ili može li mu omogućiti barem da ga se rasporedi da upravlja novijim vozilima.
No, u odgovorima nije bilo ni traga razumijevanja za bolove koje trpi Bruno Verkić ili razmatranja mogućnosti da su uvjeti rada pridonijeli njegovu teškom zdravstvenom stanju.
"U slučaju da HZMO utvrdi da postoji smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, poslodavac će radniku ponuditi radno mjesto za koje ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, a ako radnik takvo mjesto ne prihvati, ugovor o radu otkazat će se zbog osobnih razloga odnosno poslodavac će donijeti odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (osobno uvjetovani otkaz)", piše u odgovoru.
'Mi smo njima potrošna roba'
Tvrtka koja je bez problema zbrinjavala stranačke kadrove u vrijeme Milana Bandića u slučaju radnika kojem je razoreno zdravstveno stanje pozvala se u njegovu slučaju na Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta kojim je točno određen koeficijent kao i "potreba stručna sprema te se radniku isključivo može ponuditi radno mjesto za koje ima propisanu stručnu spremu".
Iz Zagrebparkinga su rezolutno istaknuli "da nije bilo propusta podružnice Zagrebparking kao poslodavca u slučaju radnika kojeg navodite te da su poštivane sve propisane procedure."
"Mi smo njima potrošna roba. Nema ovdje ni mrvice ljudskosti. Sve se može ako si dio ekipe, ako imaš vezu ili imaš nešto za donijeti. Samo želim posao primjeren svom zdravstvenom stanju, raditi za plaću od koje mogu živjeti. Vidimo da su sad svi malo nervozni jer se promijenila politička garnitura u gradu. Eto, ja se kao običan radnik nadam da će promjene donijeti i poštenje i novu organizaciju u kojoj lakši posao neće dobiti neki stranački zaslužnik ili rođak, nego će se naći normalan posao i za mene kojem je na poslu uništena kičma, ali i živci – i zbog napada sjekirom i zbog ponižavanja na poslu", kaže Verkić.
Za razliku od šefova iz Zagrebparkinga koji "slučaj sjekira" nisu smatrali osobito traumatičnim događajem koji bi osujetio radne sposobnosti njihova radnika, policija je slučaj shvatila ozbiljno. Istraga još traje, a vozač Verkić je dobio i službeni poziv za prepoznavanje napadača.
