I više od godinu dana nakon potresa na Banovini, pojedine obitelji nisu se vratile u svoje domove. Strah od mnogobrojnih naknadnih podrhtavanja, učinio je svoje, ostali su u Slavoniji.
Tako je i s obitelji Kralj iz Petrinje te obitelji Pećarac iz Siska koje kažu za Glas Slavonije, unatoč tome što im se slama srce pri pomisao na Banovinu, ostaju i dalje u Slavoniji.
"Živim ovdje na Jugu 2 od 30. prosinca 2020. negdje od 16.30 sati", počinje priču Ivanka Kralj, koja je sa sinom Ivanom, mladićem narušena zdravlja, u Osijeku pronašla novi dom. Osječanin Boro Ivković otišao je po njih nakon potresa, ponudio im smještaj, gdje žive i dandanas.
"Lagala bih kad bih rekla da Ivan nije isključivi razlog zbog čega smo ostali tu. Nakon potresa, Ivan panično reagira na svaku pomisao da tlo podrhtava, pa čak kad se vozimo u automobilu ako naiđemo na neku neravninu, pa se auto zanese, on misli da je potres", govori Ivanka koja je odlučila ostati no u kontaktu je sa susjedima u Petrinji.
Razmišljali su da se na dan potresa svi okupe u dvorištu oko
zgrade gdje su živjeli gdje se mogu, kaže Ivanka, isplakati do
mile volje. U međuvremenu, brojni stanovnici Banovine, dodaje, ne
polažu nadu u to da će se vratiti na svoja ognjišta.
Nekoliko ulica dalje, također u osječkom naselju Jug 2, žive
Karolina i Milan Pećanac s četverogodišnjim sinom Matthiasom.
Karolina se još uvijek živo sjeća potresa u Sisku nakon kojega je
otišla kod prijateljice u Vinkovce. Nakon što je suprug u Sisku
odradio otkazni rok i potom našao posao u Osijeku, pronašli su
stan gdje su i danas u podstanarstvu. Kaže da se i dalje
pribojavaju određenih zvukova, ali u Osijeku su opušteniji. Sisak
su posjetili tri puta, ali ostaju u Osijeku.
(Marin Tironi/Pixsell: I godinu dana nakon potresa u Banovini još se vide posljedice)
"To je divan grad. Naša je kuća uništena, kao i kuća suprugove majke koja je u istome dvorištu. Propao je dimnjak kroz dnevni boravak, popucali su zidovi. Srećom da ondje, gdje u Sisku živi moja majka, nije toliko oštećeno pa je ona i dalje tamo", kaže Karolina. Suprug je je u Osijeku počeo i aditi kao vodoinstalater, a ona je krenula na doškolovanje za računalne programe.
U međuvremenu Karolina je zatrudnjela te očekuju drugo
dijete.
"Ljudi su ovdje jednostavno divni! Mnogi su nam prilazili i to
čine i sad jer shvate da nismo iz Osijeka. Ovdje smo se odlično
snašli i sretni smo, a naravno da uvijek komadić srca ostaje
ondje gdje smo živjeli godinama, no sama činjenica da je Banovina
‘mrtva‘ olakšava nam želju i namjeru da ostanemo ovdje", kaže
Karolina.
A u danima kada je potres pogodio Banovinu, pomagali su i osječki vatrogasci, Javna vatrogasna postrojba Grada Osijeka poslala je svoje članove na teren, a pomoćnik zapovjednika JVP-a Osijek Davor Škaro naglašava da je i nakon godinu dana ostala sentimentalna povezanost s tim područjem i tako će, vjeruje, ostati zauvijek.
"Puno je ljudi nastradalo i izgubilo krov nad glavom, što je bilo veliko opterećenje za nas koji smo bili u zapovjedništvu. Bili smo mi i u Gunji, ali to je posve drukčija situacija jer se ondje voda povukla i izvršena je asanacija terena, dok smo u Banovini zatekli potpuno drukčiju sliku", priča Škaro, naglašavajući da ne postoji čarobni štapić kojim bi mogli obrisati sva ružna sjećanja.
Ipak, ostala su prijateljstva, a osječki su vatrogasci nakon Banovine bogatiji za veliko iskustvo.
