Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, prim.dr.med., psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za Novi list ističe kako je u borbi protiv širenja koronavirusa Hrvatska odradila sjajan posao i to ne samo epidemiološki, nego i komunikološki te zato što se ponovo sluša struka.
Bit će sve više ljudi koji su se psihološki raspali
No upozorava na veliku opasnost koja dolazi kao posljedica i bolesti i nametnute karantene. "Međutim, nikako ne želim idealizirati stvari. Nažalost, svakodnevno sam u kontaktu s osobama koje su se već sada psihički dekompenzirale i koje se ne mogu s ovom situacijom nositi, i kojima treba stručna pomoć. I njih nema malo, a ovo će trajati", upozorava dr. Đorđević.
10.03.2015., Zagreb - Dr. Veljko Djordjevic u Klinici za psiholosku medicinu pri KBC Zagreb na Rebru. Photo: Petar Glebov/PIXSELL
"Pandemija uzrokovana koronavirusom ima svoje objektivne fizičke posljedice, zaražene i umrle zbog samog virusa, ali ima itekako i emocionalne simptome i posljedice, te osobito socijalne pa i duhovne posljedice. U zdravlju i bolesti uvijek su prisutni psihičko, fizičko, socijalno i duhovno. Ovo socijalno je već sada itekako vidljivo, s velikim ranama, a ne moram ni naglasiti kako je ljudima koji su uz gubitak posla izgubili i svoj dom zbog potresa.
'Prave posljedice ćemo osjećati puno kasnije'
Zadnjih sam tjedana svjedokom toliko tužnih i tragičnih sudbina osoba koje su svedene na egzistencijalni minimum, pa i ispod njega", pojašnjava i dodaje: "Može li biti čovjek zdrav, ako je socijalno ugrožen? Koliko imamo osoba s PTSP-om nastalim nakon rata, ali i sekundarnim traumatizacijama tijekom poraća. Naravno da će i ova iskustva za neke biti traumatska, a i tu moram naglasiti da smo još u tijeku krize i da će tih teških događaja biti još", kaže. dr. Đorđević.
Prave posljedice osjetit ćemo tek kasnije, a gledat ćemo ih dugo, ističe: "Pokazalo se da se u zemljama koje su prošle rat broj osoba s mentalnim poremećajima udvostručava, i to godinama nakon rata. I sad imamo svojevrsni globalni rat s nevidljivim neprijateljem koji ne bira žrtve, i sigurno je da će to povećati rizik za nastanak psihičkih smetnji.
Što kriza bude dulje trajala, rizik za njihovu pojavnost je veći, a prave ćemo posljedice osjećati i puno kasnije, pa je zato važno sada uložiti u prevenciju nastanka psihičkih poremećaja", kaže. Dodaje i kako nije moguće jednoznačno odgovoriti tko je najugroženiji jer svaka osoba na traumu reagira drugačije, ali da bi se svakako trebalo pomoći onima koji već pate od drugih mentalnih smetnji te onima koji su egzistencijalno ugroženi.
Očekuje i porast ovisnosti, prije svega zloupotrebe alkohola i cigareta, ali i ovisnosti o kojoj znanost za sada premalo govori.
Porast svih vrsta ovisnosti
"Može se očekivati porast osoba ovisnih o kocki ili klađenjima, a o ovisnosti o internetu i igricama, odnosno cijelom tom virtualnom svijetu, znanost će progovoriti vjerojatno tek za neko vrijeme, iako sam osobno siguran da je toga već sada jako puno i da ćemo se s time u godinama koje dolaze sve više baviti. Naglašavam i problem prekomjernog jedenja, jer se u u stanjima stresa očekuje da će oko 40 posto svih osoba jesti više, i to uglavnom slatku i masnu hranu.
Iako je istaknuo kako bi o nasilju u obitelji ipak bilo bolje pitati psihijatre i psihologe koji su se specijalizirali za to područje, upozorio je kako "osobe koje imaju neke od poremećaja osobnosti, na primjer antisocijalni poremećaj osobnosti, koji smo zvali i psihopatijom, ili drugi poremećaj s dominantno agresivnim ili narcističkim obilježjima, sigurno se neće promijeniti u kriznim stanjima" te kako će u karanteni još više do izražaja dolaziti nasilno ponašanje. "Što dulje kriza traje, to posljedice u tom smislu mogu biti veće, a osobito ako se žrtva nema kome ili ne zna kome obratiti u vrijeme krize", upozorava.
Čeka li nas eksplozija agorafobije?
Istaknuo je i kako osobama koje pate od klaustrofobije karantena sigurno ne pada lako, iako ističe da je kod većine vjerojatno prevladao strah od zaraze, no upozorava da bi ovakav režim izolacije mogao kod nekih mogao razviti agorafobiju.
"Pitam se kako ćemo se ponašati kad budemo mogli izlaziti slobodno van i biti na mjestima gdje je mnoštvo ljudi. Hoćemo li biti opušteni, ili će jedan dio osoba razviti fobiju od takvih situacija? Ova se fobija zove agorafobija, koja je prvo označavala strah od otvorenog prostora, dok se danas pod tim pojmom podrazumijeva skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi. Mislim da možemo očekivati porast agorafobičnih reakcija.
Medicinskim djelatnicama prijeti PTSP
Strahuje i od povećanog broja PTSP-a jer će nekima to biti toliko veliko traumatsko iskustvo da će se razviti poremećaj. Pod najvećim rizikom od PTSP-a su osobe koje su prošle teški oblik bolesti i boravak na respiratoru i njihovi bližnji, ali i, upozorava, medicinski djelatnici.
"Dok gledamo slike liječnika i medicinskih sestara iz svijeta koji danonoćno brinu o bolesnicima na intenzivnim njegama i pri tome još moraju odlučiti koga će staviti na respirator, a koga ne, smatram da će se i jedan dio njih psihički dekompenzirati, jer su bez obzira na sva znanja i vještine i oni samo ljudi. Treba kod svih njih sada djelovati preventivno, a ne čekati da se razvije poremećaj", ističe.
'Unatoč iskustvu ostao sam šokiran'
No usprkos iskustvu i znanju jedna stvar ga je neugodno iznenadila.
"Cijeli se svoj profesionalni život borim protiv stigme, bez obzira o kojoj se kategoriji bolesnika radilo, a osobito protiv stigme duševnih bolesnika. Unatoč dugogodišnjem iskustvu na području stigme, moram priznati da sam ostao šokiran da se uopće razvila stigma prema osobama koje su zaražene virusom koji ne bira, koji može pogoditi bilo koga od nas i bilo kada. Ovi ljudi nisu krivi što su radili u inozemstvu, putovali ili radili na svojim radnim mjestima kao liječnici, policajci, medicinske sestre", zgraža se.
Ističe i kako je važno da se u medijima šalje drugačija poruka. "Kako može postojati stigma prema kolegi liječniku koji je operirao bolesnika i pri tome se zarazio? Ne stigma, nego mu trebamo dati svu podršku i priznanje, jer su zdravstveni profesionalci koji danas rade sa zaraženima heroji čovječnosti."
Upozorava i na priličnu opasnost širenja lažnih vijesti i dizanja panike, kao i da se ljudi ne bi smjeli zatrpavati katastrofičnim prognozama. "Kod osoba koje su inače hipersenzibilne i psihički labilnije, ovakve će vijesti samo uzrokovati povećanje anksioznosti, autodestruktivnosti pa i paranoidnosti", upozorava.
Dodatno, važno je, koliko je to moguće, zadržati optimizam te nudi praktičan savjet.
Kreativnošću protiv pesimizma
"Nema univerzalnog savjeta za optimizam, ali samo dajem par natuknica za razmišljanje. Ako se nismo zarazili, nismo stradali od potresa, imamo posao i vremena završavati tijekom izolacije stvari koje nismo stizali godinama, nije li to razlog da već samim time budemo zadovoljni. Mislim da je za optimizam jako važna kreativnost i ispunjavanje vremena korisnim stvarima, a tu osobito naglašavam i solidarnost i pomoć drugima, jer pomažući drugima pomažemo sebi. Osobe u samoizolaciji sigurno imaju puno pitanja u glavi i nije im lako jer ne znaju hoće li razviti bolest, ali znaju da time štite ljude oko sebe. Osobe koje su bolesne moraju imati povjerenje u osobe koje ih liječe. I ne zaboravimo koliko je inače u medicini, ali i u životu, važno ne odustati, pa je tako moja poruka svima da će i taj optimizam pridonijeti boljem osjećanju pa vjerojatno i boljem zdravstvenom stanju", savjetuje.
Na koncu, koliko god ova epidemija bila kobna, a njene posljedice dalekosežne, i u njoj vidi pozitivne strane.
Prilika da se čovječanstvo ujedini
"Zadnjih sam godina i sam u stručnim tekstovima pa i romanima pisao kako živimo u raščovječenom svijetu punom ratova, migrantskih kriza, borbe za materijalnim prestižom, porasta ovisnosti i nasilja svih vrsta. Možda nas ova kriza solidarizira i poveže kao vrstu homo sapiensa, koji će shvatiti da imaju samo ovu jednu Zemlju i da je sve u životu prolazno i ne može se sve kupiti novcem. Okrenimo se zato sebi i počnimo raditi na sebi. I zapamtimo da je i u maratonu važan prvi korak, a nas čeka pravi maraton, a ne sprint", ističe.
Situaciju s koronavirusom iz minute u minutu u Hrvatskoj i svijetu možete pratiti OVDJE.
