Smrću Milana Bandića predizborna kampanja za zagrebačkog gradonačelnika dobila je novu dinamiku i sadržaj. I dok su kandidati uglavnom okrenuti budućim projektima javnost posljednjih dana ima priliku slušati brojne analize i usporedbe gradonačelničkih mandata onih koji su u prošlosti tu funkciju već obnašali.
Pojavila su se u tim pričama neka više i neka manje poznata imena. Nabrajaju se njihovi uspjesi i neuspjesi, zbrajaju godine upravljanja glavnim gradom Hrvatske. Uvažavajući sve što se moglo čuti, i uz dužno poštovanje prema svima koji su časno i kvalitetno obnašali tu dužnost, jedna osoba je grad i građane ipak zadužila neusporedivo više od drugih.
On je bio "dotepenac", nije imao visoko obrazovanje i, što je najzanimljivije, na tu je funkciju izabran slučajno, bez da je sam to poželio biti. A unatoč ili usprkos svemu navedenom bio je i ostao najveći! Njegovo ime je Većeslav (Veco) Holjevac. I još jedna zanimljivost. Holjevac je najveći gradonačelnik u povijesti Zagreba koji tu titulu ustvari nikada nije ni nosio.
Karlovčanin na čelu Zagreba
Iako se kao razdoblje koje je proveo na čelu grada navodi period od 1952. do 1963. činjenice ukazuju da se on na tom mjestu našao i već nekoliko godina ranije. Točnije u svibnju 1945. odmah po oslobođenju Zagreba od ustaške vlasti. Prvih nekoliko tjedana, dok još nije formirana civilna vlast, ključna osoba zadužena za normalizaciju života u gradu bio je komandant grada. A za tu je funkciju određen mladi pukovnik Jugoslavenske armije Većeslav Holjevac.
U tom trenutku Veco je, iako s još nenavršenih dvadeset i sedam godina, već bio prekaljeni ratnik i revolucionar kojeg je pratila karizma hrabrog borca i omiljenog zapovjednika. Nakon što je prepustio vođenje grada političarima Holjevcu je dodijeljena nova izazovna dužnost. Postavljen je najprije na čelo Vojne uprave Zone B (Istra, slovensko primorje, Rijeka i otoci), a zatim i za ministra novooslobođenih krajeva, s ciljem organizacije cjelokupnog političkog i društvenog života na tom području uz granicu s Italijom.
Za "gradonačelnika" Zagreba, odnosno predsjednika Gradskog narodnog odbora kako će se službeno zvati njegovo radno mjesto, Holjevac je izabran u jesen 1952. godine, ali ne bez prigovora. Neki visokopozicionirani političari smatrali su pogrešnim izbor jednog Karlovčanina za prvog čovjeka Zagreba. Na sreću Zagrepčana bili su u manjini, i bili su u krivu.
'Skok preko Save'
Bilo je to vrijeme političke i ekonomske decentralizacije kada je novouvedeni sistem samoupravljanja omogućavao veću autonomiju i veće ovlasti lokalnih organa uprave, a samim time za rukovodeće pozicije sugerirao sposobne, kreativne i samoinicijativne ljude. U sljedećih 11 godina pod Holjevčevim vodstvom Zagreb je postao najjače industrijsko središte Hrvatske i Jugoslavije, što je za jednu od posljedica imalo i velik porast broja stanovnika.
Kako bi se osigurao prostor za nove stambene zone Holjevac donosi odluku o "skoku preko Save", tj. izgradnji Novog Zagreba. Time ne samo što su dobivene veće mogućnosti nego je i centar grada sačuvan od urbanističke i arhitektonske devastacije. Teško je pobrojiti sve projekte koji su realizirani, ili čija je realizacija započeta, u Holjevčevo vrijeme.
Uz brojna industrijska postrojenja (OKI, Termoelektrana – Toplana, pogoni "Plive", "Chromosa", "Kemike", "Zvijezde", "Sljemena", "Katrana", "Prvomajske", "Marijana Badela"…) gradi se Tvornica gramofonskih ploča "Jugoton", proizvodni pogon "Jadran filma", otvorena je "Zrakoplovna luka Zagreb", umjetno klizalište na Šalati, zimski bazen i gimnastičke dvorane na "Mladosti", Radničko sveučilište "Moša Pijade", zgrada Filozofskog fakulteta, brojne osnovne i srednje škole, započinje gradnja Koncertne dvorane "Vatroslava Lisinskog", na vrhu Medvednice podignut je televizijski toranj, otvara se "Zagrebačko dramsko kazalište", Stanica za hitnu pomoć u Draškovićevoj, Imunološki zavod u Rockefellerovoj, nekoliko domova zdravlja, izgrađeni su nova Gradska vijećnica, neboder na Trgu Republike, Most slobode i prva novozagrebačka stambena naselja Savski gaj i Trnsko.
Projekt koji će možda i ponajviše promijeniti vizuru desne ili južne obale rijeke Save bila je izgradnja novog Zagrebačkog velesajma, sljedećih nekoliko desetljeća najvećeg i najuglednijeg međunarodnog sajma u ovom dijelu Europe. Prijenos otvaranja Velesajma 7. listopada 1956. kojem je u društvu Holjevca bio i predsjednik Tito bila je ujedno i prva televizijska emisija na području cijele Jugoslavije.
Pogreb od 30 tisuća ljudi
Napustivši gradonačelničku funkciju nakon, za ono vrijeme, neuobičajeno dugog perioda Holjevčeva politička karijera više nikada nije uspjela uhvatiti zamah. Jesu li razlog tome bili upravo njegovi uspjesi i popularnost u narodu samo je jedno od mogućih objašnjenja. Do kraja života i prerane smrti Holjevac je obnašao još i dužnost predsjednika Matice iseljenika Hrvatske (MIH) koju će iskoristiti za intenziviranje odnosa s hrvatskim iseljeništvom.
Nakon što je prozvan da tolerira nacionalističke pojave u toj instituciji od njega je zatraženo da podnese ostavke na mjesto člana najvišeg političkog tijela u Republici (CK SKH) i predsjednika MIH-a. Sam Holjevac je u provedenim istragama inzistirao da nije nacionalist, ali da je oduvijek svjestan i da se ne srami svog nacionalnog osjećaja.
Posljednje godine života Holjevac je uglavnom provodio u društvu Ivana Šibla, Franje Tuđmana ili Ivana Rukavine, tj. dugogodišnjih komunista i partizanskih zapovjednika koji su poput njega bili politički marginalizirani. Rado viđeni gosti u tom društvu bili su i ugledni hrvatski intelektualci i kulturni radnici poput Miroslava Krleže, Vanje Radauša i Krste Hegedušića.
Nakon kratke i teške bolesti Većeslav Holjevac umro je 11. srpnja 1970., mjesec dana uoči svog 53. rođendana. Sahranjen je uz najviše počasti u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj u nazočosti više od 30 tisuća ljudi koji su posljednji put došli odati počast svom omiljenom ratnom zapovjedniku i zagrebačkom gradonačelniku.
Nisam Zagrepčanin i nemam priliku glasati za gradonačelnika Zagreba. Ali bih kao povjesničar, i još više kao netko tko voli Zagreb, svim biračima poželio da na skorašnjim izborima izaberu osobu koja se u svom radu neće uspoređivati i natjecati s onim što je za grad učinio Milan Bandić.
Drage Zagrepčanke i dragi Zagrepčani, želim vam da si za gradonačelnika izaberete onoga tko je spreman i sposoban uspoređivati se i natjecati s kvalitetama, popularnošću i vizionarstvom Većeslava Holjevca!
