Jedina koja se u regiji ne oporavlja, prvak svijeta u visini poreza, nepostojeća proizvodnja... niz je terminalnih dijagnoza koje su nam ustanovili.
Sve ono što su građani Hrvatske već znali pokušavajući opstati na ovim prostorima, učeni ljudi iz uglednih svjetskih i domaćih institucija prikazali su kroz neumoljive grafove i tabele. Svjetska banka koja godinama, kao mantru, ponavlja sve strukturne felere Hrvatske, ni u novom izvješću nije imala milosti. Štoviše, prema kriteriju rasta od 30 promatranih zemalja regije, premda u žestokoj konkurenciji, Vlada Jadranke Kosor uspjela nas je dovesti u društvo luzera. U leđa nam još samo gleda Kirgistan, s negativnih četiri posto rasta predviđenih u ovoj godini, uz bok smo Rumunjskoj, s negativnih dva posto, dok su, primjerice, s četiri posto u plusu daleko ispred Poljska i Ukrajina.
Uz diplomatsku notu optimizma, ali samo kada je riječ o dugoročnim perspektivama ove ispaćene zemlje, čelnici Svjetske banke ponovili su dva ključna hrvatska problema: preveliku socijalnu potrošnju i visok vanjski dug.
Da je voda doista došla do grla pokazala je reakcija ministra financija Ivana Šukera, koji je ovom prilikom odustao od sebi svojstvenog žučnog javnog istupa i sveo se samo na pomalo umorno ponavljanje kako se Hrvatsku i Kirgistan (druga najsiromašnija zemlja srednje Azije) ne može uspoređivati. Vjerojatno po mnogim drugim kriterijima (osim negativnog gospodarskog rasta) niti ne može, ali naći se u društvu četiriju najgorih zemalja, po bilo kojem kriteriju, ne može biti ugodno.
Bez ikakvih materijalnih dokaza, da se ne spominju grafovi i tablice, Šuker je deprimiranim hrvatskim novinarima u Washingtonu izjavio kako Hrvatska "definitivno izlazi iz krize" te da će, suprotno vrlo opreznim prognozama većine, "četvrto tromjesečje biti pozitivno". Uz predznanje da je Šuker predvodio one koji su za vrijeme odbjeglog premijera Ive Sanadera negirali postojanje krize, a svako novo zaduživanje pokušavali prikazati kao veliku uspjeh, jer nam se netko još usudi posuditi novac, ministar financija posljednji je kojem u Hrvatskoj čovjek može vjerovati na riječ.
Premijerka Jadranka Kosor suzdržala se, srećom, od komentara izvješća Svjetske banke. Posljednjim komentarom ocjena te institucije o rebalansu proračuna nije se, naime, proslavila. Na kritike da se rebalansom nije smanjila javna potrošnja, da su izostale reforme u socijalnom sektoru, subvencijama te u javnoj upravi, Kosor je samo lakonski poručila kako ne zna tko je potpisao te kritike, pa da ih nema potrebe komentirati. Izvješće je sada imalo nekoliko imena i prezimena u potpisu, nije ga se, dakle, moglo na taj način diskreditirati, pa je jednostavno prešućeno u javnim istupima.
Slično su prošla i druga alarmantna ekonomska upozorenja. Bez komentara šefice Vlade. Tako nije bilo moguće čuti ni što najodgovornija osoba u zemlji kani poduzeti kako bi se Hrvatsku maknulo s 19. mjesta zemalja na listi onih kojima prijeti bankrot. Riječ je o procjeni ugledne američke kuće CMA, prema kojoj Hrvatska ima više od 16 posto šanse da završi s gaćama na štapu.
Nitko se nije pretjerano uznemirio ni kod prognoza da će nam deficit biti veći za neke četiri milijarde kuna od onog koji smo već napumpali iznad 14 milijardi.
Naprotiv, Šuker je ušao u zen fazu i, kako kaže onaj popularni zabavnjački pjesmuljak, "pamti samo lijepe stvari".
"Svjetska banka će financijski poduprijeti određene reformske projekte u Hrvatskoj", rekao je tako Šuker, dodajući da je to "lijepa vijest iz Washingtona".
U prijevodu to znači da će nam, dokažemo li da doista kanimo i provesti neku od reformi, koje već godinama pišemo po raznim programima, smjernicama i strategijama, udijeliti još jedan ili nekoliko kredita. Njega ili njih ćemo opet morati vraćati, a kad nećemo imati novca za to, što nećemo još godinama jer ne proizvodimo ništa, opet ćemo dignuti kredit da možemo otplatiti ratu nekog od prethodnih kredita.
Kada se sumornoj slici hrvatske ekonomske stvarnosti pribroji potpuni moralni kolaps, kojemu svjedočimo iz mjeseca u mjesec gledajući kako se jedan po jedan dični hrvatski sin znoji pred USKOK-ovim istražiteljima i moli famozne 'oprosnice' prokazujući dojučerašnje drugove u korupcijskoj orgiji, postaje jasno da slika Hrvatske nikada nije bila sramotnija nego u ovom trenutku.
Upravo zato je potpuno u pravu analitičarka Instituta za javne financije Katarina Ott kada se pita kada će nam Vlada priznati tragičnu istinu. No, poznajući ovu Vladu, pitanje je, zapravo, hoće li se ikada to dogoditi. Vjerojatno neće. Zašto bi priznali da su znali koliko su duboke ekonomske dubioze ako uporno ponavljaju da nisu mogli ni naslutiti kako im dojučerašnje kolege i najbliži suradnici pred nosom mažnjavaju milijarde?
