Netom nakon što je završila fakultet, 25-godišnja Osječanka Donna Vadlja, kao jedna od nekolicine žena otišla je na odsluženje vojnog roka u Požegu.
Diplomirana magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike koja se mogla zaposliti u svojoj struci, kaže kako nije krenula na dragovoljno vojno osposobljavanje da bi dobila posao, nego zato što iskreno želi ostati u Hrvatskoj i vratiti joj dio onoga što je u njoj dobila školujući se i odrastajući.
Napamet zna dnevnike Luftwaffeovog pilota
Vojne doktrine i sve ostalo vezano uz vojsku oduvijek su je zanimale pa nije rijetko da se Donna, kaže nam njezin otac Branko Vadlja, na grupnim putovanjima s Vokalnim ansamblom Brevis odvoji od grupe i ode u razgled, primjerice, razarača ili vojnog muzeja, a Dnevnike njemačkog lovca na tenkove na istočnoj bojišnici 1941. - 1943. ima u malom prstu, jer ih je potanko prostudirala.
"Želim se baviti vojnom strukom, vidim se u tome. Ne mogu unaprijed kazati gdje ću završiti, ali to bi mogla biti, s obzirom na moju primarnu struku, obrana od kemijskog oružja. Postoji, naime, takva posebna jedinica u Zagrebu, na Plesu. Tu je i moja želja da sudjelujem u nekoj od mirovnih misija, ali to dolazi tek nakon određenog vojnog staža i treba to zaslužiti, jer ne može samo tako bilo tko otići u misiju", kaže Donna za Glas Slavonije.
Od izviđača do džuda
Oružja, vojne discipline i nedaće koje prate vojnu obuku ova džudašica Donna se ne plaši. Još kao malena nije bila, kako se to kaže, krhka djevojčica, niti su je zanimale isključivo stvari za koje ljudi misle da bi trebale zanimati djevojčice.
"Oduvijek imam potporu roditelja, no sve je bio moj izbor, ništa mi nikada nije nametnuto - još od izviđača, a kasnije i kada sam počela trenirati aikido, pa sam stjecajem okolnosti prešla na džudo koji sam počela trenirati u četvrtom razredu osnovne škole. Džudom se aktivno bavim i danas, natječem se u katama", ističe Donna, ujedno trenerica.
Prošla svijet
Završila je i osnovnu glazbenu školu te je članica Vokalnog ansambla Brevis s kojim je prošla čitav svijet.
"Prošla sam jako mnogo i postigla mnoge uspjehe s mojim prekrasnim brevisicama. Primjerice, pjevale smo u Sydney Opera Houseu i New York Carnegie Hallu. Istodobno, hajdemo to tako reći, volim i taj nekakav šumski život, sve što prati izviđaštvo pa mi snalaženje u prirodi nije problem. Mislim da imam dobre predispozicije za vojsku i da bi mi to moglo pomoći u mojem budućem pozivu", kaže.
Zlatna u Europi
"Volim izazove, volim natjecanja, evo, nedavno sam se vratila sa Svjetskog prvenstva u katama u džudu s doktoricom Anom Kvolik, gdje smo osvojile deveto mjesto ukupno i bile smo pete na Grand Prixu, znači izborile smo finale, što je prvi put u povijesti našeg kluba da smo ušli u finale Svjetskog prvenstva u katama. Također s Anom, koja mi je sportska partnerica u katama u paru, donijele smo europsku zlatnu medalju, prvu takvu medalju za Sveučilište u Osijeku na Europskim sveučilišnim igrama. Isto tako, već smo godinama članice hrvatske kata reprezentacije tako da aktivno sudjelujemo na svim europskim kata turnirima", ističe Donna.
Otac joj je velika podrška
Na odluku njezine kćeri ponosan je i otac Branko.
"Drago mi je što Donna, u vrijeme kada mnogi mladi ljudi odlaze u inozemstvo, želi ostati u Hrvatskoj i dalje se usavršavati. Strašno je što je danas tako veliki odljev kvalitetnih mladih ljudi. Bit ću ponosan što će moja Donna, bude li odlazila u mirovne misije, Hrvatsku u svijetu predstavljati ne kao zemlju iz koje se bježi, nego kao zemlju kulture, znanstvenih postignuća i velikih sposobnosti. Nije ona jedina, ima mnogo perspektivnih mladih ljudi koji su naša budućnost, samo treba naći odgovarajuće načine da ih se zadrži u Lijepoj našoj", smatra on.
