Izuzme li se Zagreb, a to nije malo, predsjednik SDP-a Zoran Milanović može biti relativno zadovoljan rezultatima lokalnih izbora. Tomislav Karamarko, šef opozicijskog HDZ-a, također može biti prilično sretan, premda su nedjeljni izborni rezultati morali donekle ohladiti njegovu euforiju nakon glasanja za Europski parlament. Obojica bi se pak zajedničkim snagama trebali zamisliti nad iznenađujuće solidnim rezultatima nekolicine nezavisnih lista, mimo Bandićeve u Zagrebu, i to lista koje su formirane neposredno prije izbora. Vođa Hrvatskih laburista Dragutin Lesar ima razloga da se generalno zamisli nad vlastitom politikom: čini se da građani sve više prepoznaju ispraznost i suštinsku neodgovornost laburističke retorike.
Milanović odgovoran za poraz u Zagrebu i Istri
Dakle, Milanović. Premda je sada nezahvalno prognozirati tko će gdje s kime sklopiti kakvu koaliciju i uspostaviti vlast, kao što nije mudro donositi generalne zaključke prije okončanja drugog kruga u Vukovaru, Splitu, Sisku, Osijeku, Šibeniku, u Istri, pa i u Zagrebu, socijaldemokrati su uglavnom zadržali stabilno biračko tijelo, unatoč tome što je Milanovićeva Vlada usred mandata, što joj još uvijek nije uspjelo da počne izvlačiti zemlju iz ekonomske krize i što se i dalje ne vide ozbiljniji efekti Vladina dosadašnjeg rada. Milanoviću se na dušu stavljaju porazi u Zagrebu i u Istri, jer je na tim točkama osobno i javno intervenirao da se kandidiraju Rajko Ostojić, odnosno Damir Kajin i Peđa Grbin. Što se tiče Zagreba, nema nikakvih pokazatelja da bi Davor Bernardić, kojeg je Milanović zamijenio Rajkom Ostojićem, polučio bitno bolji rezultat od aktualnog gradonačelničkog kandidata SDP-a. A nitko razuman ne može kazati da je Ostojić slabiji ili manjkaviji kandidat od Bernardića.
Uvjerljiv rezultat Milana Bandića u prvom krugu, kao i veliki uspjeh njegove skupštinske liste, posljedica su, ponajprije, Milanovićeve kontinuirane neodlučnosti i promašenog kalkuliranja kad je riječ o Zagrebu i zagrebačkom SDP-u: od predugog kohabitiranja s problematičnim Bandićem, preko pasivnosti i nesnalaženja u Zagrebačkom holdingu, do nejasnog odnosa s nepredvidljivim i sujetnim Bernardićem. Hoće li izgledni prelazak u opoziciju biti dobar razlog za malo odlučnosti u Zagrebu? Kad je riječ o Istri, raskid s IDS-om u budućnosti će se sigurno pokazati dobrim Milanovićevim potezom, jer je SDP, zapravo, tek počeo relevantno postojati u toj regiji. Osim toga, neobično je da baš nitko na javnoj i političkoj sceni ne nalazi baš ništa pozitivno u odluci šefa SDP-a da zahladi odnose s Ivanom Jakovčićem, čovjekom kojemu sat vremena nije dovoljno da objasni kolika mu je rata kredita i kako je uspijeva otplaćivati.
HDZ pohvatao konce na terenu
Karamarko je i na ovim izborima demonstrirao da je – zajedno sa svojim glavnim operativcem Milijanom Brkićem – izuzetno dobro odradio terenske poslove u stranačkoj bazi. Već sad je vidljivo da je vrh HDZ-a pohvatao konce na terenu, da je mreža lokalnih ogranaka napunjena lojalnim kadrovima i da je sasvim stabilizirana. Taj aspekt političke borbe nikad nije pametno podcijeniti i utoliko se radi o važnom Karamarkovu postignuću, ali ne baš takvom da bi imao razloga da nastavlja ponavljati kako će njegova stranka "negdje na jesen" zatražiti raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora zato što "vidimo kakva je situacija". Rezultatima lokalnih izbora, bez obzira na drugi krug za dva tjedna, nikako se ne mogu argumentirati zahtjevi za raspisivanjem prijevremenih parlamentarnih izbora, naročito ne u situaciji kad Vlada ima prilično čvrstu većinu u Saboru. No, u Karamarkovu slučaju, zazivanje izbora ima unutrašnju funkciju: pa, kako vam pada na pamet da spominjete njegovo obećanje da će u HDZ-u organizirati izbore po načelu "jedan član – jedan glas", dok isti taj Karamarko priprema stranku da preuzme vlast na izvanrednim izborima za koje nitko realan ne može dokučiti zašto bi bili raspisani.
Za Danas.hr piše: Ivica Đikić, glavni urednik tjednika Novosti
