Teško će bit nama kolumnistima pisat u 2013. godini. Zavezalo nam je ruke, oduzelo oruđe za rad, gotovi smo. Pazi ovo: "Onaj tko pred drugim za nekoga iznese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do 180 dnevnica, a do 360 dnevnica ako to učini putem medija ili interneta, na javnome skupu ili na drugi način kojim bi sramoćenje postalo pristupačno većem broju osoba."
Kako pisati o političarima?
Mislin, kako ćeš naprimjer pisat o našim političarima (u daljnjem tekstu "Oni") bez da izneseš činjeničnu tvrdnju koja može naškodit njihovoj časti ili ugledu? Možda se na sudu mogu branit činjeničnom tvrdnjom da je glavni preduvjet za naškodit činjeničnom tvrdnjom nečijoj časti i ugledu taj da Oni uopće posjeduju čast i ugled, a što se za većinu Njih ne bi moglo reć, pa, prema tome, dragi gospon suče, ako nema časti ni ugleda, nema ni ugrožavanja istih, tj. imamo nešto kao ubojstvo bez tijela, a ako nema tijela, nema ni zločina.
Druga točka obrane bi mi mogla bit činjenična tvrdnja da su Oni, koje ne smim spominjat, odavno svojim idiotskim potezima naškodili časti i ugledu svekolikog pučanstva, a o čemu zorno govori činjenična tvrdnja o 350.000 nezaposlenih. Naši nedodirljivi o tome, pretpostavljan, ne znaju ama baš ništa, ali čovik bez posla vrlo brzo postane i čovik bez časti i ugleda, pogotovo kad recimo u četrdesetpetoj ostane bez posla i padne na grbaču roditeljima umirovljenicima. Zbog toga bi sud triba uvest olakšavajuću okolnost koja bi se zvala "Ko je prvi počeja", pa ako jedan nezaposleni uvridi neku facu, činjenično ustvrdit da je dotična faca prva počela i naškodila nezaposlenom onda kad ga je tijekom popularnog procesa privatizacije i tijekom inih maloumnih operacija bacila na ulicu i svela na puko preživljavanje.
Mali trikovi
Dobro, kad se čovik bavi pisanjem, s vrimenom nauči male trikove. Ako želiš izbjeć da te neko posli naganja po sudu, dovoljno je recimo ne spominjat imena i prezimena. Tako ja sad da oću iznit činjenične tvrdnje o Mil... nekome iz Vlade, ne smin reć na koga točno mislin nego to nekako zabašurit. Da je ovo 2012. godina, ja bih kolumnu bila počela sa "Oni iscidak od političara (tu sad dođe ime i prezime) je reka da će nam u novoj bit bolje, ne puno bolje, ali malo bolje, dabogda mu bilo ka i nama." E u ovoj novoj, ne smin reć ko je to reka i ne smin komentirat da je redikul (ja ne bih nikad ni rekla da je on redikul, ovo je hipotetski), nego moran sve okolo kole pa na mala vrata, tako da se niko ne nađe uvriđenim šta govorin ono šta ionako devedeset posto pučanstva misli.
Ako bi pak sudstvo nekako dokučilo na koga san točno mislila, treća točka obrane bi mi mogla bit upravo to da ja samo govorin šta svi građani Hrvatske misle, iz čega proizlazi da svi građani barataju činjeničnim tvrdnjama koje vriđaju čast i ugled Njih. Tu se stvar komplicira, jer onda bi tribalo kaznit cilo pučanstvo, novčanom kaznom do 180 dnevnica, a do 360 dnevnica ako to učini putem medija ili interneta ili na javnome skupu, je l' tako? A kako uzest dnevnice onima koji ih nemaju? Ja mislin da ovi novi zakon ima puno rupa, ka i džepovi potencijalnih optuženih, i da će se to sve skupa morat malo revidirat.
Kako zamesti trag?
Jedina stvar koja nam ide u prilog je to što uopćavanjem činjeničnih tvrdnji na račun Njih čovik može jako dobro zamest trag, jer kad kažeš: "Oni krele šta mu ne smin spominjat ime nas je uništija", to je činjenična tvrdnja koja se može odnosit doslovno na bilo kojeg pojedinca iz političkog života Hrvatske zadnjih dvadeset godina, bez obzira kojoj stranci pripada. I sad nek se gospon sudac tu snađe i detektira na koga san točno mislila?
"Gospođo, Vi ste tog i tog dana, u tekstu tog i tog naslova napisali da je On redikul i time iznijeli činjeničnu tvrdnju kojom ste naškodili časti i ugledu dotičnog vladinog funkcijonera."
"Jesan."
"Na koga ste točno mislili?"
"Na krelu iz jedne stranke."
"Gospođo, u svim hrvatskim strankama su krelci, molimo Vas da nam precizirate."
Ta stranka više nije na vlasti
"Dobro, na onoga iz one stranke šta nas je opljačkala i satrala, kamen na kamenu nije osta."
"Gospođo, ta stranka više nije na vlasti, a i da je, znate i sami da je tu teško pronaći nekoga tko nije krelac. Priznajte na koga ste mislili, pa se možda i nagodimo."
"Ovaj, mislila san na onoga šta priča pizdarije i laže nam u oči i iznosi lažnu činjeničnu tvrdnju da su on i njegovi bolji od onih prije njih, a nama sve gore i gore."
"Gospođo! Pa vi vrijeđate sam vrh vlasti Republike Hrvatske!"
"Skužajte, ali nisan nikoga imenovala i priznajen sud samo svoje bratije."
"Aha! Tu smo znači! Ima vas više, ha? A koliko vas ima u toj vašoj bratiji?"
"Tristapedeset iljada!"
